Hipersenzibilnost - dar s kojim treba naučiti živjeti u modernom svijetu

Živimo u svijetu koji često nema razumijevanja za ranjivost, sporost i mekoću. U takvom se svijetu izrazito osjetljivi ljudi teže snalaze. No njihov dar može obogatiti i njih same i svijet. Evo kako zaštititi svoje kvalitete i osnažiti se...

HSP-ovci (Highly Sensitive Person) ili visokoosjetljivi ljudi postoje i čine čak 20 posto populacije. Njihov svijet je drugačiji od većine. Oni izrazito reagiraju na podražaje iz okoline, jače doživljavaju svoje i tuđe emocije, te su izrazito svjesni i svojih tijela. Stručnjaci su utvrdili da ljudi koji imaju ovaj sindrom dobivaju više informacija (bolje primjećuju, osjećaju, čuju ili namirišu) od prosjeka. Sve im je podražaj, a posebno su osjetljivi na osjećaje – kako svoje, tako i tuđe. Empatija im je izrazito jaka te imaju jači emocionalni odgovor na sve što dožive. Osobe s HSP sindromom su jako intuitivne i savjesne. Nisu načelno introvertirane osobe, iako je to česta nuspojava njihove visoke osjetljivosti. Američka psihologinja dr. Elaine Aron, pionirka istraživanja na ovom području, skovala je termin hipersenzibilne osobe (Highly Sensitive Person – skraćeno HSP) o kojem iscrpno govori u knjizi “The Highly Sensitive Person: How to Thrive When the World Overwhelms You”.

Dakle čitala sam  ove  redove, istovremeno klimala glavom u stilu ahaaaa, zato sam takva. . 
Svjesna, probuđena i nadasve znatiželjna čitam dalje . . .

Bodlje izvana ili iznutra

Postoje dvije vrste ljudi: oni koji imaju bodlje 'izvana' i oni koji ih imaju 'prema unutra'. Mnogi iz druge skupine ne shvaćaju zbog čega reagiraju potpuno suprotno od 'cijelog svijeta' i kako to da su izvan tog svijeta.

I sama sam jedna od njih i postavljala sam sebi ta pitanja. Osjećaji ljudi koji pripadaju drugoj skupini lako mogu „dobiti modrice“, a te se osobe beskrajno dugo i nesvjesno mogu preispitivati jesu li možda druge nečime povrijedili.

Ako ste osoba koja ne voli horor-filmove, smeta vam glazba iz susjednih kuća ili ste još finije „ugođeni“ pa vam smeta i glazba koju netko sluša u sredstvima javnog prijevoza, a čujete je iz slušalica, često ćete čuti reakcije tipa: „A zašto to tebi smeta, a drugima ne?“ Drugi ljudi to ne razumiju i mogu vas nazvati princezom na zrnu graška. Ni znanost se dugo nije bavila ovim fenomenom.

Srećom, ovakvu visoku osjetljivost proučila je američka psihologinja dr. Elaine N. Aron. Ona ju je nazvala hipersenzibilnošću. Aron je doktorirala na kliničkoj psihologiji i radila na Jung institutu u San Franciscu. I sama je hipersenzibilna pa je započela istraživanja o ovom fenomenu zajedno sa svojim suprugom dr. Arthurom Aronom, proučavajući psihologiju ljubavi i bliskih odnosa uz korištenje magnetske rezonancije.

Osjetljivi na svjetlost, zvukove, temperaturu, šavove...

Hipersenzibilni ljudi osjetljivi su na svjetlost, zvukove, temperaturu, šavove i etikete na odjeći... Teško im je zaspati iz mnogo razloga, čuju svaki šum. Ako vas zaboli trbuh nakon što hodate bosi ili grlo kad pojedete sladoled u bilo koje drugo godišnje doba osim ljeti, morate početi nositi potkošulju već početkom listopada, ako vam smeta čak i glasan razgovor kolega ili sumnjate da imate halucinacije kad čujete nešto što nitko drugi ne čuje, vi niste nedruštveni i neprilagođeni, niti ste stigli iz nekog drugog svijeta. Vi ste, jednostavno, hipersenzibilni, i to je potpuno u redu.

Podražaji u tijelu hipersenzibilnih ljudi obrađuju se na sasvim drugačiji način nego kod osoba koje to nisu. Do tog su saznanja znanstvenici došli snimanjem mozga osjetljivih ljudi funkcionalnom magnetskom rezonancijom. Tijekom testiranja osjetni sustavi u mozgu pokazivali su da su visokoosjetljive osobe ili HSP osobe, kako ih Aron naziva (kratica od Highly Sensitive Person), primjerice, duboko emotivno dirnute umjetnošću.

Teško se nosi s kritikom zbog emocija

Stoga nije čudno što se mnoge hipersenzibilne osobe okreću umjetnosti i nekoj vrsti izolacije jer jedino tako mogu izraziti svoja duboko proživljena iskustva i veliku osjetljivost. HSP osobe ponekad se teže vežu uz drugu osobu, donose odluke tek poslije velikih unutarnjih borbi, često se brinu o vlastitim i tuđim nedostacima, opterećene su rezultatom i ne opuštaju se lako. Zbog dubokih promišljanja o svakom detalju ove su osobe često zabrinute.

Također, njihove emocije mogu preuzeti kontrolu nad djelima, potpuno ih zaokupiti i čak im razoriti dušu. Kad HSP osoba doživi kritiku, nije joj lako nositi se s njom zbog intenzivnih emotivnih reakcija. S druge strane, HSP osobama važno je lijepo ponašanje i vrlo su savjesna bića. Nepristojno ponašanje može HSP osobu doslovce izbaciti iz ravnoteže. Uredi u kojima je vrlo bučno ne odgovaraju hipersenzibilnima do te mjere da ne mogu raditi i učinkovitost im je slaba. Mnogi od njih više vole raditi od kuće.

Poteškoće koje hipersenzibilni doživljavaju često dovode do toga da se moraju povući u osamu. Kao da su rođeni s jednim slojem kože manje od ostalih ljudi. HSP osoba često se nađe u situacijama u kojima se pita što s njom nije u redu i okrivljuje sebe jer nije u mogućnosti doživjeti svijet kao većina (dr. Aron je dokazala da postoji 15 - 20 posto hipersenzibilnih ljudi).

Takva tjelesna i psihološka izolacija, međutim, osobi može pasti vrlo teško. Jedan od načina da si vrijeme provedeno u izolaciji učini lakšim jest da ga iskoristimo u konstruktivne svrhe, kao što su to činili Albert Einstein, Martin Luther King, Steve Jobs i Lady Diana, budući da su i oni bili hipersenzibilni.

Neophodan mir

Hipersenzibilno dijete više se voli igrati u tišini, sve doživljava dublje od ostalih, smeta mu jaka svjetlost, čak i sunčeva (vjerujte mi, ja, na primjer, moram nositi sunčane naočale tijekom cijele godine i često izjavljujem kako je svjetlost prejaka usred oblačnog dana, dok me bliski ljudi gledaju u šoku).

Lako ga je uzrujati ili rastužiti, podložnije je astmi, ekcemima i alergijama, a poslije se razvija u osobu kojoj istovremeni rad na više projekata donosi nervozu, koja se često želi povući iz svake vrste stimulacije i velikih grupa ljudi, koja se boji mogućih nevolja, bolesti i često ih podsvjesno „priziva“ i „traži“ prevelikom strepnjom. Visokoosjetljiva osoba može biti izrazito nestrpljiva jer joj teško padaju neizvjesnost i čekanje. Naizgled mali problemi mogu prouzročiti brige koje se u duši i mislima osobe s nategnutim strunama povećavaju dok se bavi naizgled običnim stvarima.

Te svakodnevne aktivnosti mogu takvoj osobi brzo prouzročiti tjelesni i psihički umor. Nerijetko se događa da se pre­osjetljive osobe posvete nekom zanimanju koje uključuje pomaganje drugima, a upravo im to donosi umor, posebno psihički. Tada se slome pod stresom i pritiskom, a to poslije može prouzročiti ozbiljnija oboljenja.

Osobina, a ne poremećaj

HSP osobe ne podnose nasilje u medijima, izbjegavaju scene agresije (dok svi u kinu gledaju takve prizore, one, primjerice, stavljaju dlanove preko očiju), a s druge strane bolje nego ostali opažaju nijanse tuđih emocija i raspoloženja. Također, emocija drugog čovjeka može imati velik utjecaj na HSP osobu.
Kad je riječ o praktičnim stvarima, visokoosjetljive osobe vole vježbati same, radije odabiru individualni rad nego timski, odlično opažaju detalje i mogu osjetiti kod drugih ljudi laž, istinu, energiju, pomisao, namjeru… Dr. Aron je primijetila da postoje i visokoosjetljive osobe koje su ekstrovertirane, ali oni su često odrasli u malome mjestu ili s jednim roditeljem čiji je posao zahtijevao kontakt s mnogo ljudi (primjerice svećenik).

Ono što je najvažnije u istraživanju dr. Aron jest zaključak da se HSP osobe ponašaju osjetljivo zbog prirode njihovog središnjeg živčanog sustava te da je hipersenzibilnost urođena osobina, a ne poremećaj. Ta je osobina opisana kao „ni mana ni dar“. Ona samo pojačava dojmove iz okruženja, a to je rezultat bioloških razlika u živčanom sustavu i nema nužno veze sa stidljivošću ili introvertiranošću.
http://www.sensaklub.hr/