Kako se nosite s Automatskim Negativnim Mislima

"Kako se nosite s negativnim mislima i ograničavajućim uvjerenjima?

Jeste li svjesni svojeg razgovora sa samim sobom i načinima razmišljanja?

Mnogi ljudi pate od ANM (Engleski: ANT infestation, Automatic Negative Thoughts.) zaraze, koja označava Automatske Negativne Misli. Naš razgovor s nama samima je često automatski i teško se može primijetiti. U životu se ponašamo i donosimo odluke na temelju tih automatskih misli, te umjesto da kontroliramo naše misli, one kontroliraju nas.

Misli koje upravljaju našim životom su često samo-poražavajuće, neracionalne, te jednostavno neistinite. Negativni samo-razgovor stvara uvjerenje da moramo biti savršeni, da smo bespomoćni, ili da smo žrtve. Ako nismo pažljivi negativni samo-razgovor će dovesti do tjeskobe, brige i depresije.

Možete naučiti kako identificirati svoje ANM-ove i početi s odvajanjem i racionaliziranjem svojih negativnih misli prije nego što reagirate na njih.

Četiri tipa ANM-a:

Osoba koja se brine

Da li ikada mislite, „Što ako se dogodi nešto loše?“ Briga dovodi do tjeskobe i uveličava probleme. Ako se uvijek koncentrirate i pripremate za sve loše stvari koje se „mogu“ dogoditi, to stvara poteškoće u postizanju bilo kakve radosti u životu. Zapamtite da se 95 posto onog o čemu brinemo nikad ne ostvari, pa ako ćete koristiti svoju maštu da pričate priče, mogli biste ih isto tako pokušati učiniti pozitivnima.

Kritičar

Kritičar je naš ANM koji nam govori da nikad nećemo biti toliko dobri kao što je netko drugi dobar, te da bi trebali odustati. Kada prosuđujemo i kritiziramo sebe, to dovodi do osjećaja male samo-vrijednosti i mi imamo naviku ignorirati pozitivne osobine koje mi svi imamo. Budite pažljivi da uvijek ne uspoređujete sebe s drugima, te budite voljni da si date malo predaha i potvrdite svoje osjećaje.

Žrtva

Kada naiđete na prepreku da li vjerujete da možete ostvariti napredak, ili se to čini previše teškim da se napravi? Svi smo igrali ulogu žrtve u našim životima. Javlja se u onim vremenima kada se osjećamo bespomoćnima i izvan kontrole zbog nečega. Lako je kazati sebi „Ne mogu to učiniti!“ Igranje uloge žrtve može dovesti do osjećaja depresije zato jer se osjećamo bespomoćnima i nesposobnima da napravimo promjenu.

Perfekcionista

Da li ste dovoljno dobri? Da li ste postigli dovoljno? Ta ANM vas uvijek gura da učinite više i da to učinite bolje. Perfekcionist nije nikada zadovoljan i uvijek očekuje više. To je glas koji vam govori da niste dovoljno dobri kada osvojite drugo mjesto umjesto prvog, ili kada dobijete 95 posto umjesto 100 posto. ANM perfekcionista dovodi do izgaranja i kroničnog stresa, te će ona uvijek ukrasti vašu sreću unatoč prekrasnim postignućima.

Naučite ispitati svoje negativne misli

Vrijeme je da se dokinu ti ANM-i i da se zamijene sa pozitivnim izjavama podrške. Možete naučiti da napravite korak unazad, racionalizirate, te stvorite efektivne mentalne navike.

Biti ćete ovisni o tim mislima, ali morate shvatiti bez obzira koliko se osjećate povezani s njima, valjanost tih misli se temelji na tome kako funkcioniraju pod povećalom.

Razvijte neke protu-izjave koje mogu pružiti realističniju i osnažujuću perspektivu.

Ako primjetite da bilo koji od ovih ANM-a preplavljuje vaš život, zapitajte se „Koji je dokaz za to?“ Razvijte protu-izjavu koja vam može pomoći donijeti vaše razmišljanje na racionalnije mjesto. Jedno mjesto gdje se možete nositi s tim i gdje ste dovoljno dobro.

Negativna izjava od onog koji brine, kritičara, žrtve i perfekcionista ima malo osnova u realnosti. Jednom kada budete mogli diskreditirati te ANM-ove, možete početi s inkorporacijom izjava koje su pozitivnije i pružaju više podrške.


Razvijte punoću uma

Svaki put kad se osjećate ranjivim i pod stresom to može utjecati na vašu reakciju i na ono o čemu mislite.

Stoga će vam razvijanje veće samo-svijesti pomoći da prepoznate što dovodi do negativnog samo-razgovora i pomoći će vam da ostanete fokusirani i prisutni kako bi mogli upravljati tim mislima.

Punoća uma znači biti potpuno svjestan što se događa unutar našeg uma i tijela, te što se događa izvana u našoj okolini. U suštini, to je kao da iskoračujemo izvan sebe i postajemo objektivni promatrač samih sebe i okoline.

Naučiti kako razviti punoću uma kod misli je malo napredniji stupanj vježbe punoće uma, no kad ste u mogućnosti to napraviti, ona nudi šansu da se stekne veća svjesnost i da se jednostavno iskuse naše misli bez potrebe za emocionalnom reakcijom.

Kada započnete s usmjeravanjem vaše pažnje na misaoni proces koji se odvija, vidjet ćete kako se vaše misli i osjećaji izmjenjuju svakog trenutka.

Često živimo toliko užurbanim životom da ne obraćamo pažnju na znakove naših emocionalnih reakcija.

Zapitajte se:

Što se događalo u okolišu?

Što ste mislili?

Da li ste imali zabrinjavajuće misli?

Što ste osjećali?

Što su bile vaše akcije?

Obraćanje pažnje na osjećaj ili valentnost naših emocija može biti veliki signal o vrsti misli koje imamo. Da li se osjećate pozitivno ili negativno? Da li je ono što osjećate ugodno ili neugodno?

Kad se osjećate neugodno, nemojte da vas to povuče. Možete se opustiti i napraviti korak unazad umjesto da nesvjesno razmišljate u tom stanju. Jednostavno možete priznati kako se osjećate i usmjeriti vašu pažnju natrag na vaše tijelo ili disanje.

Možete početi ići ispod površine burnih valova uma, gdje su mirne vode, te možete ostvariti mir i spokoj učeći kako kontrolirati vaš um umjesto da on kontrolira vas."

Samopouzdanje i samovrijednost – naše urođene kvalitete

Samopouzdanje i samovrijednost – naše urođene kvalitete

Je li samopouzdanje nešto što neki od nas imaju, a neki nemaju? Je li samopouzdanje nešto što se izgrađuje, razvija, poboljšava i stiče? Većina nas želi poboljšati svoje samopouzdanje, većina nas vjeruje da ga možemo postići nekom vrstom djelovanja. 

Viđenje čovjeka i svijeta

Ovakvo vjerovanje dolazi iz doživljavanja čovjeka kao nedostatnog i necjelovitog bića, koji svoju vrijednost mora zaraditi i razviti. Također dolazi iz viđenja života kao procesa koji se odvija „izvana prema unutra“. Nešto trebaš činiti ili imati, kako bi nešto bio. 

Čini nam se da kako se stvari mijenjaju izvana, tako se mijenja i naše unutarnje stanje. Kako postižemo sve više uspjeha u privatnom i poslovnom životu tako će nam i samopouzdanje „rasti“. Ako nam drugi govore da smo pametni, lijepi, vrijedni i sposobni, ako imamo puno prijatelja, mi se osjećamo vrijednije. Ili, što bolje izgledamo izvana, to se bolje osjećamo iznutra. Ovo je općepoznati način gledanja na život, bez da smo ga uvijek svjesni. Čak i kad mislimo da to nije naše viđenje stvari, iznenadit će nas koliko često jeste. 

Savjeti drugih

Kažu nam – budi dobar učenik, nađi dobar posao, zarađuj puno novca i više će te cijeniti. Ili možda, pročitaj više knjiga, završi više fakulteta, osnuj obitelj, postani netko i više ćeš vrijediti, bit ćeš sretniji. Također, sa svih strana stručnjaci i nestručnjaci govore nam što bismo trebali činiti, kako bismo trebali jesti, kako vježbati, kako disati, kako misliti i općenito kako živjeti. 

Ako ne uspijemo u postizanju bilo kog od savjeta kojeg smo prihvatili kao važnog, vjerojatno ćemo se automatski i nesvjesno osuditi, biti nezadovoljni samim sobom. Pomislit ćemo: „Kako sam tako nedisciplinirana, kako ne mogu ustrajati s ovom dijetom, ovim vježbanjem, ovim načinom ponašanja i sl.?“ Naravno da ne možete. To su vanjske stvari, stvari koje su vam drugi rekli da su dobre za vas. A vanjske stvari pomažu samo privemeno. One nisu stvarno naše, nisu došle iznutra. Kada su one glas naše vlastite mudrosti, tada ih radimo bez problema, ako su nam stvarno potrebne. A vrlo često uopće nisu. 

Utjecaj uvjetovanosti iz djetinjstva

Od djetinjstva nam govore što se u životu cijeni, što je važno. Roditelji i društvo utiskuju nam svoje programe i vjerovanja, sveukupno gledanje na svijet. A mi, nedužna i nesvjesna djeca, sve to automatski prihvaćamo kao svoje. Poslije kroz ista ta gledišta osuđujemo i procjenjujemo sebe ( i druge) i svoju vlastitu vrijednost. Nije čudno da trčimo za vanjskim zadovoljstvima i „dokazima“ da vrijedimo. Često svoju vrijednost mjerimo po tome koliko smo uspješni na poslu, kakav smo roditelj, kakva nam je osobnost, kakav nam je život, pa čak i kakva su nam djeca. Naša djela vođena su našom potrebom da imamo odobravanje od drugih ili od samih sebe – jer vjerujemo da su vrijednost i sigurnost nešto što se dobiva i gradi. Malo po malo, mi zaboravljamo što mi sami u stvari želimo. 
„Konvencionalno mišljenje je propast za dušu.“ ~ Rumi

U školi su nas ocjenjivali. Ocjenjivanje njihovog rada djeca obično shvaćaju vrlo osobno, kao ocjenjivanje njih samih, njihove vrijednosti. Ako smo dobili lošu ocjenu, vjerojatno smo se osjećali nedovoljno dobri. Ili smo možda sami sebi lagali da nam to nije bitno, negirali svoje osjećaje, te ih preusmjeravali u nepodobno ponašanje ili mokrenje u krevet. Možda su nas roditelji uspoređivali s drugom djecom ili sa svojim vlastitim idealima o tome kakvi bismo „trebali biti“. Mi se zato i danas uspoređujemo s drugima i mjerimo svoju vrijednost nasuprot njihove ili se osuđujemo što nismo bolji nego jesmo. Jako nam je važno što drugi misle o nama, pa se ili sramimo ili konstanto dokazujemo. Mišljenje drugih na neki način određuje našu vrijednost. Barem nam tako izgleda. 

Koliko vrijedimo?

Upravo ove stvari, ovi programi i vjerovanja, ova ocjenjivanja, procjenjivanja i uspoređivanja, kreiraju osjećaje nesigurnosti u nama. Upravo one stvaraju debeli sloj prašine kroz koji gledamo na svijet i sebe. Zbog tog debelog sloja, mi ne vidimo ono važno – našu Istinsku bit. Ne vidimo činjenicu da je naša vrijednost naša urođena stavka. Ona ne ovisi o ničemu vanjskome. Ona ne ovisi o tome kako izgledamo, što smo napravili ili nismo napravili. Ona čak ne ovisi niti o našoj osobnosti – jesmo li živčani, tjeskobni, škrti, zločesti ili smo dobri, pametni i sposobni. Svaka osoba je jednako vrijedna samim tim što je dio sveukupnosti Života. Svaka osoba je savršena u svojoj nesavršenosti i njeno Istinsko biće, njena Bit, je čista dobrota, čista vrijednost, ljubav i radost. 

To je naša esencija i od tuda dolazi i naše samopouzdanje. U svakom trenutku u kojem smo svjesni svog Istinskog bića, svjesni tko smo u stvari, automatski se osjećamo samopouzdano. Samopouzdanje ne trebamo graditi, ne trebamo razvijati. Ono je stalno prisutno u nama. Dovoljno je prepoznati na koji ga način sami skrivamo od sebe. 

„Ti si dovoljan, upravo takav kakav si. Svaku emociju koju osjećaš, sve u svom životu, sve što činiš ili ne činiš... gdje jesi i što jesi upravo sada, je dovoljno. Savršeno. Ti si savršeno dovoljan.“ ~Melanie Jade

Utjecaj misli

Svoju urođenu vrijednost, svoju pravu Bit, mi nesvjesno prekrivamo nesigurnim mislima. To je ta prašina – naše misli. Naša istinska bit je kao vrijedni dijamant, a misli su sloj prašine, blato koje ga prekriva. Kako bismo vidjeli kroz blato, otkrili naš pravi identitet, dovoljno je znati da se ne trebamo „vezati“ za te misli. Ne trebamo mislima vjerovati, ne trebamo ih shvaćati ozbiljno. Jer, upravo kada ih shvaćamo ozbiljno, mi im udahnjujemo život i one postaju naša istina, naša stvarnost. Ako povjerujemo u nesigurnu misao, umjesto da se osjećamo kao dijamant, osjećamo se kao blato. 
Kada znamo da su to samo misli i ne uzimamo ih za ozbiljno, one nemaju moć nad nama. Mi smo tada slobodni od kontrole našeg isprogramiranog uma, uma koji misli na isti način još od djetinjstva. Naš um je prihvatio obrasce razmišljanja i vjerovanja od drugih, većinom od nedužnih osoba koje nam nisu znale ili mogle dati bolje. A mi sada možemo biti slobodni od uma. On treba biti naš pomoćnik, a ne mi njegov rob. 

Tri principa

Upravo je Misao jedan od tzv. Tri principa kroz koje kreiramo svako naše životno iskustvo. Druga dva su Svijest i Univerzalni Um. Kada prepoznamo kako to činimo, postaje nam sve lakše osjećati svoju Istinsku bit, svoju urođenu vrijednost i samim tim i samopouzdanje. Njih tada imamo automatski, bez napora, zato što je to naše osnovno stanje bivanja. To je ona tiha sigurnost, nenapadna, nježna, a istovremeno moćna i neuništiva.

Autor: Romana Đekić, mentorica Tri principa, predavačica, konzultantica i autorica knjige Homeopatija za svakoga.

Podbijel - TUSSILAGO FARFARA L.

Narodni nazivi: bjelokopitnjak — konjski lopuh — konjsko kopito — lapuh — lepuh — lepuk — podbel — podbelek — podbilj — pravi lapuh — repinc — repuh — spodbel — vinogradska kopačica — vodeni podbio

Opis biljke: podbijel je trajna biljka s jako razvijenim korijenom i podzemnim izdancima. U proljeće se najprije pojave samo bijelo-pustene ljuskaste cvjetne stapke, visine oko 10 do 15 cm, sa po jednom žutom cvjetnom glavicom. Za vrijeme cvatnje listovi se još nalaze pod zemljom, te se razvijaju tek nakon cvjetanja i kada je cvjetna stabljika već pokrivena dlakavim sjemenom. Listovi su s peteljkom prilegli uz tlo i potkovastog su oblika, s kutasto nazubljenom ploškom, a donja im je strana sivo-pustenasta.

Miris i okus: listovi imaju slab miris, a okusa su trpka, malo gorka i sluzava. Cvjetovi mirišu slabo, nalik na med, a okusa su kao i listovi.

Vrijeme cvatnje: ožujak - travanj.

Stanište: podbijel se javlja na vlažnim i svježim ilovastim i glinastim tlima, na golim obroncima i nasipima, na željezničkim nasipima i nasipima uz obale rijeka. Stanište mora biti vrlo sunčano, jer na sjenovitim staništima listovi imaju mnogo manju ljekovitost, pa na to treba pripaziti prilikom branja. Podbijel je karakterističan za ilovasta i glinasta tla i za glinasto-pješčane lapore. Zanimljivo je da je podbijel gotovo jedina biljka koja može uspjevati na čistom smeđem ugljenu; to je često vidljivo na nakupinama kod separacije ugljena u ugljenokopima.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se cvjetne glavice sa što kraćom peteljkom (Flores Farfarae) i to u ožujku i travnju. Brati je najbolje u početnom stadiju cvatnje, a rascvjetale se cvjetne glavice ne smiju sabirati. Cvjetovi se suše na suncu ili na toplom mjestu u vrlo tankom sloju. Osim cvjetnih glavica sabiru se potpuno izrasli listovi bez peteljke (Folia Farfarae), i to u svibnju i prvoj polovini mjeseca lipnja. Listovi se suše u hladu na prozračnom mjestu, najbolje pojedinačno rašireni, a sabiru se samo zdravi i nenagriženi listovi, bez smeđih mrlja. Za pripremu čaja upotrebljava se mješavina od cvjetova i listova. Ako se u ljekarni kupuju cvjetovi i listovi odvojeno, uzme se oboje i dobro se izmiješa.

Ljekovite i djelotvorne tvari: cvjetovi i listovi sadrže biljnu sluz, tanin, gorku tvar i eterično ulje, nadalje kalij, natrij, kalcij, magnezij i inulin, gorki glikozid tusilagin, galne kiseline, fitosterin, kao i soli salitrene kiseline.

Ljekovito djelovanje: od najstarijih liječnika starog vijeka pa sve do Kneippa vlada o podbijelu jednoglasno mišljenje da je on "protiv svih prsnih bolesti" (Mattioli). Podbijel sprečava upale, a postojeće upale dovodi do brzog ozdravljenja. Nadalje je podbijel od izvanrednog ljekovitog djelovanja za rastvaranje sluzi. On se primjenjuje s izvanrednim uspjehom kod promuklosti, katara ždrijela, bronhitisa, nadušljivosti, upale porebrice, bronhalne astme, a i kod početne tuberkuloze pluća. Zato se i cvjetovi i listovi nalaze u svim tzv. prsnim čajnim mješavinama. Soli salitrene kiseline, sadržane u podbijelu, čine ga vrlo prikladnim za dimne inhalacije kod kroničnog bronhitisa ili kod nestanka zraka kod astmatičnih napadaja. Soli utječu na sluznicu nepca da postane glatka i klizava, pa bronhalna sluz lakše izlazi. Listovi i cvjetovi podbijela smatraju se od davnina sredstvom za čišćenje krvi i služe za liječenje skrofuloze. Kod vanjske primjene treba svježe listove stucati. Uvarak od listova u obliku obloga primjenjuje se kod upale vena, čira potkoljenice (ulcus cruris), opekotina, crvenog vjetra i svih upala i oteklina, čak se i čirevi zlokobne naravi mogu uspješno liječiti uz primjenu sredstava za čišćenje krvi. Za pripremu čaja uzimaju se 2 čajne žlice za 1 šalicu oparka i piju se 2-3 šalice zaslađene šećerom ili, još bolje, medom. Uzima se i svježe istiješteni sok zelenih listova, pomiješan s medom i to dnevno 1 do 2 jedaće žlice.

Listovi i cvjetovi u službenoj su upotrebi te se nalaze u popisu lijekova koji se moraju nalaziti u ljekarni (farmakopeja).

Prsni čaj za izlučivanje sluzi (lakše iskašljavanje): pomiješaju se jednaki dijelovi:

listova i cvjetova podbijela 
divizme (br. 154) 
plućnjaka (br. 118) 
trpuca (br. 108).

Od te mješavine uzmu se 2 čajne žlice za 1 šalicu s dodatkom meda. Pije se toplo, u gutljajima, 3 šalice dnevno, a priprema se u obliku čajnog oparka.

Čajna mješavina za upalu prsiju i upalu porebrice:

50 g listova i cvjetova podbijela 
50 g listova koprive (br. 150) 
30 g cvjetova kamilice (br. 89) 
20 g sjemena aniša (br. 104).

Od te mješavine uzmu se 4 čajne žlice za dnevnu količinu od 3 šalice, pripremi se ujutro, zasladi medom i tokom dana pije toplo i u gutljajima.

Primjena u pučkoj medicini: iz listova podbijela priprema se sirup koji je najbolje primijeniti kod plućnih bolesti. U tu svrhu puni se zemljani lonac naizmjence prst debelim slojem listova i nepročišćenog šećera dok lonac ne bude pun do ruba. Preko noći se sadržaj slegne, pa se nadopuni na isti način. To se još nekoliko puta ponovi, do trećeg dana, dok konačno lonac ne bude do ruba napunjen. Sada se lonac zatvori (ili staklena posuda za kiseljenje krastavaca odnosno, stakleni balon) sa 2-3 sloja jakog pergament-papira ili polivinilske folije. Nakon toga se u vrtu na zaštićenom mjestu iskopa dublja rupa u koju se položi napunjena posuda. Na posudu se još stavi daščica i nakon toga nasipa zemlja. Mjesto se radi lakšeg nalaženja označi štapićem. Jednakomjerna toplina zemlje djeluje da sada listovi prođu proces vrenja. Nakon 8 tjedana se posuda iskopa, a sadržaj iz posude istiješti kroz čistu lanenu krpu.

Tako dobiveni sirup od podbijela se prokuha, ohladi i napuni u boce sa širokim grlom te se prema upotrebi uzima žlicom više puta dnevno.

Kod glavobolje stavljaju se na čelo listovi podbijela i to s pustenom, donjom stranom lista, ovo se češće ponavlja.

Kod bolova u uhu, kaplje se u uho kap po kap svježe istiješteni sok iz listova. Kod upale vena priprema se iz svježe stucanih listova podbijela i svježeg slatkog vrhnja, masti slična masa, kojom se češće na dan premažu upaljena mjesta. Budući da mladi listovi sadrže mnogo vitamina C, listovi se u proljeće dodaju tzv. proljetnoj salati.

U francuskoj pučkoj medicini oduvijek se podbijel cijeni kao vrlo dobar prirodni lijek protiv skrofuloze. Francuski liječnici, Bodard i Dechamps, iskušali su i znanstveno istraživali taj pučki način liječenja i našli su u podbijelu specijalan lijek protiv skrofuloze.

U južnonjemačkoj pučkoj medicini primjenjuje se tu i tamo i korijen podbijela, a pripisuje mu se djelovanje na izlučivanje znoja. U tu se svrhu uzima u prah zdrobljeni korijen na vrhu noža s malo medne vode. Ako puno stojite i noge vam otiču, položile na noge zelene listove podbijela ili kupajte noge u laganom uvarku podbijelovih listova.

Iz cvjetova podbijela priprema se tinktura koja se uzima kod prekomjerne sluzi, uzrokovane katarom. Tinktura se izrađuje tako da se šaka cvjetova stavi kroz 6 do 8 tjedana na močenje u vinsku žestu ili jaku prepečenu rakiju, a onda se ocijedi. Prema stupnju katara, dnevno se uzima 3 do 5 puta po 8 do 10 kapi na komadiću šećera.

Napomena: podbijel se u određenom stadiju razvitka, a naročito od vremena kada su se izgubili cvjetovi, može prilikom sabiranja zamijeniti s dosta raširenom biljkom: Petasites officinalis Moench. (Petasistes hybridus L. Fl. Wett.) — repuh. Repuh se razlikuje od podbijela ne samo po cvijetu nego i po veličini listova, no kada su listovi repuha još mladi, oni su s donje strane dlakavi, slično, kao i podbijelovi, no kasnije se ta dlakavost porastom listova izgubi. O toj okolnosti treba vodili računa prilikom sabiranja podbijelova lista.

Matičnjak - prirodni lek protiv nervoze i nesanice, jača srce, čisti krv

Matičnjak snižava pritisak, leči prehladu, probleme sa varenjem i nesanicu. Gaji se kao lekovita i aromatična biljka, a u parkovima kao ukrasna


Matičnjak
Matičnjak (Melissa officinalis) je jedna od retkih biljaka koja se istovremeno koristi kao lek, miris,
ukras i začin. Zbog karakterističnog prijatnog mirisa koji podseća na limun, u narodnoj medicini poznat je i pod imenom "limun trava", ali i kao limunka, majčina ljubica, medeni list, pčelinjak, črniva. Ova višegodišnja zeljasta biljka sa razgranatim četvorougaonim stabljikama, dostiže visinu od 30 do 70 centimetara. Listovi su zeleni i sjajni, na dugim peteljkama, jajolikog oblika, pri dnu zaobljeni. Cvetovi su beli, plavičastobeli, bledoružičasti ili žućkastobeli, smeštani u korenu listova.

Nalazimo ga u južnoj Evropi i severnoj Africi, gde se gaji više od 2.000 godina. Grančice matičnjaka nekada su se stavljale na pod da osveže prostoriju, dok su Arapi prvi počeli da ga koriste zbog njegovih lekovitih osobina - pripremali su čaj koji je smanjivao napetost i depresiju. U srednjem veku su vidari koristili čaj od matičnjaka da pacijentu smanje napetost, kao sredstvo za spavanje, bolji apetit, da uminu bolovi i prođu tegobe sa varenjem. U Francuskoj se i danas čaj od matičnjaka koristi kao sredstvo koje pomaže da se odagnaju umor i glabovolje. Obično se kombinuje sa drugim biljem koje umiruje - valerijanom, kamilicom i hmeljom.

Raste u dvorištima, pored naselja, uz ograde i živice, u pčelinjacima, po šumama... Gaji se kao lekovita i aromatična biljka, a u parkovima kao ukrasna. Cveta od juna do septembra, a razmnožava se semenom, ili deljenjem busenova i rasađivanjem. Sadrži fenolne kiseline, flavonide, gorke materije i malo tanina, ali je najvažniji lekoviti sastojak etarsko ulje koje osvežava i razgaljuje. S obzirom na to da je veoma isparljivo i da ga u listu ima malo, važno je da se listovi pažljivo beru, brzo suše u hladu i što manje diraju. Osušeni matičnjak treba čuvati u tegli ili u platnenim vrećicama, nikako ne u limenim posudama.

U narodnoj medicini matičnjak je poznat po smirujućem dejstvu: leči noćna lupanja srca, krepi duh i čisti misli. Jača srce i čisti krv, blago širi periferne krvne sudove i snižava pritisak. Nekada se čaj od matičnjaka pio za dugovečnost, a danas da se izleče prehlada i grip, prođu problemi sa varenjem i nesanica. Preporučuje se i u lečenju depresije, menstrualnih tegoba, hipohondrije, nadutosti, grčeva u crevima, želudačnih tegoba, povraćanja na nervnoj osnovi, nekih oblika astme. Koristi se i protiv neuralgije, histerije, neurastenije, gađenja, povraćanja i proliva, kao i za jačanje organizma. Nekoliko istraživanja je potvrdilo da matičnjak u kombinaciji sa drugim biljem koje smiruje pomaže da prođe anksioznost i da se utone u san. Nemačka istraživanja pokazuju da esencijalno ulje matičnjaka deluje na deo mozga koji upravlja autonomnim nervnim sistemom i štiti mozak od preteranih spoljnih uticaja.

List matičnjaka koristi se kao dodatak kupkama protiv neuralgije i reumatizma, a pomešan s gorkim travama (kičicom, lincurom, gorkom detelinom, hajdučicom) kao sredstvo za jačanje apetit.

Etarsko ulje od matičnjaka (dobija se destilacijom s vodenom parom matičnjaka pokošenog u fazi cvetanja) je izvanredno prijatnog mirisa, koristi se ne samo u farmaciji već, još više, i u industriji parfema, i kozmetike. Posebno se preporučuje trudnim ženama koje imaju mučnine.

Matičnjak se upotrebljava kao začin u salatama i čorbama, ili dodatak marinadama za ribu i divljač. Bogat je vitaminom C. Odlično se slaže sa začinima kao što su: lovorov list, nana, biber, ruzmarin, majčina dušica.

Matičnjak mogu da koriste i deca.

Napomena: Iako kliničke studije nisu potvrdile matičnjak bi mogao da ometa delovanje sedativa i lekova za štitastu žlezdu. Ako uzimate neke od ovih lekova posavetujte se sa lekarom pre nego što počnete da koristite matičnjak.



RECEPTI

ČAJ ZA SMIRENJE

Pomešati jednake delove lista matičnjaka, nane, cveta kamilice, hmelja i korena odoljena. Kašiku mešavine popariti sa 2 dl ključale vode, odmah poklopiti, ostaviti 3 sata, procediti i piti posle večere.

PROTIV NADIMANJA

Pomešati po šaku matičnjaka, kamilice i nane, popariti ključalom vodom, poklopiti, kad odstoji procediti.

AROMATIČAN GORKI ČAJ

Pomešati po 100 g lista matičnjaka, kore limuna i pomorandže. Kašiku mešavine popariti sa 2 dl ključale vode, poklopiti, ostaviti 3 sata, procediti i piti posle večere.

ili

100 g pripremljene mešavine staviti u litar prepečenice ili vina. Sačekati osam dana (s vremena na vreme tečnost promućkati) procediti i piti po kašiku pola sata pre jela.

PROTIV NESANICE

- 30 g matičnjaka

- 30 g odoljena

- 30 g cvasti hmelja

- 5 g gorke deteline

- 5 g ruzmarina

Četiri kašike mešavine preliti litrom ključale vode i poklopiti. Posle dva sata procediti, zasladiti medom i piti po čašu čaja ujutru i uveče.

DUD

Dud je pomalo zaboravljeno, ali ukusno voće, koje raste pojedinačno posađeno ili samoniklo. U našim krajevima nalazimo crnu, crvenu i bijelu sortu, dok ih u svijetu postoji oko sto.

Od svih sorti je najaromatičniji crni dud. Ovaj plod raste na istoimenom listopadnom stablu iz obitelji Morus, čije je lišće poznato kao hrana dudovog svilca ili svilene bube.

Vergilije je za dud napisao da je najpametnija biljka, jer zadnja propupa čekajući toplo vrijeme. Nekad je u dolini Neretve drvo duda bilo jako cijenjeno za izradu bačvi.

Dud se uzgaja i radi pribavljanja svile od svilene bube.

Sastav i ljekovitost duda

Plodovi duda sadrže slobodne organske kiseline (limunska i jabučna), vitamine C, B, K, A, i E, željezo, kalij, mangan i magnezij, pektine i druge korisne tvari.

Posjeduju veliku količinu antioksidansa antocijanina. Stručnjaci tvrde da dud zaslužuje da se uvrsti u superhranu, jer sprečava starenje organizma i pomaže kod mnogih bolesti. U liječenju se koriste plodovi, listovi i kora.

Crni dud

Ljekovita svojstva crnog duda zaista su brojna. Crni dud se u narodnoj medicini koristi protiv upale mokraćnih kanala, bolesti usne šupljine i grla, epilepsije, depresije, nesanice, vrtoglavice te kod ugriza buba i zmija. Svježi nedozreli dudovi primjenjuju se protiv proljeva, a zreli kao blag laksativ.

Njihov sok dobar je i za lakše iskašljavanje, znojenje i mokrenje te za ispiranje kod upala grla i usta. List crnog duda poznati je narodski lijek za snižavanje i reguliranje šećera u krvi pa se često primjenjuje u čajnim mješavinama za dijabetes.

Bijeli dud

Bijeli dud ima veliku primjenu u kozmetici. Nalazi se u sastavu mnogih kozmetičkih preparata za izbjeljivanje kože, uklanjanje mrlja i pjega, jer sadrži inhibitore koji smanjuju sintezu melanina.Takođe se upotrebljava u sastavu preparata protiv starenja kože, za tretman kože oko očiju, za toniranje i čišćenje lica. U liječenju se koristi slično kao i crni dud. Zabilježeno je i da djeluje kod artritisa, očnih bolesti, slabosti organizma i za opuštanje živčanog sustava.

Po Džonatsanu Hartvelu, autoru knjige “Biljke protiv raka”, sok bijelog duda može pomoći kod tumora grla. Ako ste u prilici, jedite obje vrste duda, jer ćete od njih izvući brojne blagodati.

Kora duda

Još od vremena Dioskorida gorka kora korijena duda koristi se kao lijek protiv crijevnih parazita. Kora liječi bolesti crijeva, želudca, dispepsiju te pomaže kod trovanja hranom, alkoholom i gljivama. Prah dobiven od kore duda upotrebljava se izvana u obliku melema za brže zarastanje rana, a uvarak od kore pije se protiv povišenog krvnog tlaka.

Što sve možemo spremiti od duda?

Plodovi duda i kora skupljaju se od lipnja do kolovoza, a lišće u proljeće. Drvo ne napadaju nikakvi nametnici ni bolesti, tako da je riječ o ekološkim plodovima.Bobice se mogu jesti svježe ili sušiti. U kulinarstvu dud se koristi kao bilo koje drugo voće – od njega možete napraviti sok, džem, sladoled, umak, koristiti ga za pripremu deserta i kolača.

Čaj od lista crnog duda za dijabetes

Prelijte 50 grama lišća duda s pola litre kipuće vode i ostavite na deset sati.Procedite i pijte tijekom dana.

Sirup protiv temperature, upale i zatvora

Kilogram bobica crnog duda stavite u pola litre vode i dodajte dvije žličice jabučnog octa. Ostavite da odstoji 24 sata. Idući dan pomiješajte smjesu s kilogramom smeđeg šećera ili drugim prirodnim sladilom po vašoj želji (stevija, med, javorov sirup) i kuhajte do željene gustoće. Sipajte u sterilizirane boce i pijte nekoliko puta na dan razrijeđeno s vodom.

Nemojte pretjerivati ​​s konzumiranjem plodova duda, jer mogu izazvati halucinaciju i probavne tegobe.
Izvor: alternativa-za-vas.com

KURKUMA

Kurkuma je jedan od najmoćnijih prirodnih lekova. Aktivni lekoviti sastojak u kurkumi se zove curcumin. Kurkuma se koristi u Indiji već hiljadama godina kao začin i prirodna boja.

Medicinska svojstva ovog začina postepeno su se razotkrivala tokom vekova. Već odavno je poznato da kurkuma ima anti-upalna svojstva, ali nedavna istraživanja su pokazala da je kurkuma – pravo čudo prirode. Potvrđen je blagotvorni učinak kurkume kod mnogih bolesti od raka do Alchajmerove bolesti.

15 razloga zbog kojih vredi koristiti kurkumu:

• kurkuma ima antiseptička i antibakterijska svojstva, korisna je za dezinfekciju rana i opekotina,
• kurkuma je odličan način prevencije raka prostate; kod već postojećeg raka prostate, kurkuma sprečava njegov daljnji rast,
• sprečava rast raka dojke,
• kurkuma je prirodna prevencija melanoma: kod postojećeg melanoma, ubija ćelije raka i sprečava njihov daljnji rast,
• smanjuje rizik od dečje leukemije,
• čisti jetru na prirodan način,
• može sprečiti ili zaustaviti razvoj Alchajmerove bolesti (uništava naslage amiloidoze u mozgu),
• sprečava rast metastaza kod mnogih vrsta raka,
• prirodni je lek protiv bolova,
• reguliše metabolizam i potpomaže u mršavljenju,
• već odavno se koristi u Kini kao lek protiv depresije,
• zbog svojih anti-upalnih svojstava prirodan je lek protiv artritisa i reume,
• istražuje se delovanje kurkume na rak štitnjače, dosadašnji rezultati su odlični,
• kurkuma ubrzava zacelivanje rana i brzo obnavlja povređenu kožu,
• potpomaže u lečenju psorijaze i drugih upalnih bolesti kože

Kurkuma se može koristiti u prahu ili kapsulama, a može se nabaviti skoro u svim trgovinama zdrave hrane.
Kurkuma se može dodati mnogim receptima: slatkišima i slanim jelama. Prstohvat kurkume možete dodati u pirinač, jela od povrća, testo za palačinke, supu. Kurkuma će dati jelu lepu zlatno-žutu boju i prijatnu aromu.

Omiljeni azijski začin jarkožute boje ima povoljno delovanje na funkciju mozga i srca, a pojedine naučne studije dokazuju snažnu antikarcinogenu aktivnost. Kurkuma, začin koji se dobiva iz istoimene korenaste biljke iz porodice đumbira, svakog meseca puni stupce naučnih časopisa. Taj omiljeni azijski začin jarko žute boje ima povoljno delovanje na funkciju mozga i srca, a najintrigantnije su naučne studije koje dokazuju snažnu antikarcinogenu aktivnost kurkume.

Nedavno objavljena studija u časopisu Molecular Nutrition & Food Research, ukazala je na potencijalnu korist kurkume za dijabetičare. Udruženi naučnici iz Koreje i SAD-a dokazali su da pigment kurkumin koji daje kurkumi karakterističnu žutu boju ima povoljno delovanje na insulinsku rezistenciju. Istraživanje su vršili na miševima, a ukoliko se slični rezultati ponove u istraživanju na ljudima, kurkuma će se ozbiljno razmatrati kao pomoć pri terapiji i prevenciji dijabetesa.
Naučni tim pod vodstvom profesora Mi-Kyung Lee-a posmatrao je učinak dijete bogate kurkuminom na miševe s dijabetesom i zdrave miševe (kontrolnu grupu) tokom šest nedelja. Kod miševa s dijabetesom izmereni su niži nivoi glukoze nego u kontrolnoj grupi. U grupi miševa dijabetičara izmerena je veća aktivnost enzima glukokinaze u jetri. Ovaj enzim odgovoran je za pretvaranje glukoze u glikogen, osnovni skladišteni ugljenohidrat, što garantuje niži nivo glukoze u krvi nakon obroka. Dodatak kurkume hrani za miševe ujedno je prouzrokovao smanjenu aktivnost nekih drugih enzima koji su povezani sa sintezom markera kardiovaskularnih bolesti, poput slobodnih masnih kiselina, holesterola i triglicerida. Zanimljivo je da je pozitivni učinak kurkume zabeležen samo kod miševa dijabetičara, a u kontrolnoj grupinije bilo promene u nivou glukoze, insulina i merenih enzima.

O kurkumi pobliže

Iako mnogim ljudima kurkuma zvuči novo i egzotično, stvari postaju mnogo jasnije kada povežemo kurkumu i kari. Naime, kari je mešavina 20 različitih začinskih biljaka, začina i semenki, a kurkuma je jedan od glavnih sastojaka i odgovorna je za žutu boju kari praha. Upravo je žuti pigment kurkumin najvredniji deo kurkume, korenaste biljke koja najbolje uspeva u južnoj Aziji. Ugledate li na deklaraciji prehrambenog proizvoda u popisu sastojaka E100, ne brinite – to je oznaka za prirodnu žutu boju kurkumin.

Začinski prah kurkume ima važnu ulogu u indijskoj kuhinji i ostalim kuhinjama južne Azije, a zbog saznanja o brojnim povoljnim delovanjima na zdravlje, sve je prisutniji i u kuhinjama zapadnog sveta.

Kurkumin, biljni pigment koji daje boju kurkumi prvi put je izolovan pre dva veka, a struktura mu je određena 1910. godine. Još od vremena Ajurvede (1900. g. Pre Hrista) kurkumi su pripisivana brojna terapijska delovanja na celi niz bolesti i stanja kao bolesti kože, pluća i organa za varenje, a koristila se kao pripravak za različite bolove, rane i poremećaj rada jetre. Intenzivna naučna istraživanja sprovedena tokom poslednjih 50 godina potvrdila su da je za većinu povoljnih delovanja odgovoran upravo kurkumin.

Nutritivna vrednost kurkume

Osim apsolutnog aduta kurkumina, kurkuma sadrži i niz vitamina i minerala. Sadrži vitamin B6, B3, folnu kiselinu te minerale kalijuma, gvožđe i mangan.Takođe, smatra se izvorom nevarljivih prehrambenih vlakana. Budući da se obično jelu dodaje u količini od jedne kašičice, kalorijski doprinos je zanemariv.

Začin koji obećava

Naučnici sa Zapada tek su nedavno prepoznali zapanjujuća terapijska svojstva kurkume. Pre tri godine, u američkom Wall Street Journal-u izašao je članak s naslovom „Čest indijski začin budi nadu“ u kojem je navedeno kako je interes naučnika za kurkuminom jednostavno eksplodirao. U poslednjih pet godina objavljeno je više od 1500 naučnih radova koji govore o kurkuminu, a Američki nacionalni institut za zdravlje sprovodi četiri klinička eksperimenta s kurkuminom – razmatra se kao terapija za karcinom gušterače, multipli melom, Alchajmerovu bolest i karcinom kolorektuma.

Pet načina za uživanje kurkume: (iz knjige Georgea Mateljana: Najzdravije namirnice sveta, Planetopija i Profil 2008.)

1.      Dodajte prelivu za salatu dodatnu nutritivnu vrednost i narandžasto-žutu nijansu dodavanjem malo kurkume u prahu.

2.      Dodajte kurkumu salati od jaja kako bi joj dala još jaču žutu boju i dodatnu hranjivost.

3.      Pomešajte smeđi pirinač s suvim grožđem i indijskim oraščićima te začinite kurkumom ili kari prahom.

4.      Iako je kurkuma u načelu osnovni sastojak kari praha, neki ljudi vole dodati još malo ovog začina kada pripremaju kari.

5.      Kurkuma ili kari u prahu su odlični začini za nadopunjavanje ukusa sočiva i karfiola.

Dr.sc. Darija Vranešić Bender vitamini.hr(DobreVijesti.info/Net.hr)

JEČAM

Kada se radi o žitaricama, ječam je na prvom mestu po pitanju zdrave ishrane.  Ova vekovima stara žitarica puna je vlakana, sadrži važne vitamine i minerale, veoma malo masti, i kao sve biljke, nema holesterola.

Vlakna
Ječam je odličan izvor dijetetskih vlakana i sadrži i topiva i netopiva vlakna. Topiva vlakna su delotvorna u smanjivanju holesterola u krvi i mogu umanjiti rizik od srčanih oboljenja. Naučnici su utvrdili da je jedan tip topivih vlakana, beta-glukan, primarna komponenta ječma koja je odgovorna za smanjivanje holesterola.

Kliničke studije pokazale su da je konzumiranje celovitog ječma ili ječmenih proizvoda poput ječmene prekrupe, ječmenih pahuljica ili ječmenog brašna koji pružaju najmanje 3 grama betaglukanskih topivih vlakana dnevno, delotvorno u smanjivanju ukupnog i LDL holesterola. Studije su takođe pokazale da povećavanje dnevnog unosa ovih topivih vlakana rezultuje još većim smanjivanjem ukupnog i LDL holesterola.

Jedna četvrtina šolje nekuvane ječmene prekrupe (=otprilike jedna čaša kuvanog ječma) sadrži cca. 2,5 grama beta glukan topivih vlakana. Polovina šolje nekuvanih ječmenih pahuljica sadrži otprilike 2 grama beta glukan topivih vlakana.

Topiva vlakna su takođe korisna za umanjivanje apsorpcije šećera i smanjivanje rizika od razvijanja dijabetesa tipa 2.
Kada su u pitanju netopiva vlakna u ječmu, ona pomažu u uspostavljanju redovnog pražnjenja creva i mogu pomoći u smanjivanju rizika od određenih oblika raka kao raka debelog creva. Osim toga, konzumiranje hrane bogate vlaknima može povećati i produžiti osećaj sitosti, što je važno za održavanje odgovarajuće telesne težine i prevencije gojaznosti.

Holesterol i masti
Kao kod svih biljaka, ječam je prirodno bez holesterola i ima mali udeo masti. Pola čaše ječmene prekrupe sadrži manje od ½ grama masti i samo 100 kalorija. 

Vitamini i minerali

Ječam sadrži nekoliko vitamina i minerala uključujući niacin (vitamin B3), tiamin (vitamin B1), selen, gvožđe, magnezijum, cink, fosfor i bakar. 

Antioksidanti
Ječam sadrži antioksidante koji su takođe veoma važni za održavanje dobrog zdravlja. Antioksidanti deluju tako što smanjuju stopu oksidacijskog oštećenja prikupljanjem slobodnih radikala koji nastaju kada telesne ćelije koriste kiseonik. 

Fitohemikalije
Ječam sadrži fitohemikalije – prirodne hemikalije koje se nalaze u biljkama. Studije su pokazale da fitohemikalije mogu umanjiti rizik obolevanja od određenih srčanih bolesti, dijabetesa i raka. Međutim, potrebna su dodatna istraživanja da bi se potvrdili ovi rezultati. 

Nutricionistička analiza

Po 1 čaši kuvane geršle

Kalorije – 193 Belančevine – 3.5g Masti – 0.7g Holesterol – 0 Karbohidrati – 44g Ukupna dijetetska vlakna – 6g Kalcijum – 17mg Gvožđe – 2mg Magnezijum- 35 mg Fosfor – 85 mg Kalijum -146 mg Natrijum – 5 mg Cink – 1.2 mg Bakar – 0.16 mg

Mangan – 0.4 mg Selen – 13.5 mcg Vitamin C – 0 Tiamin – 0.13 mg Riboflavin – 0.09 mg Niacin – 3.23 mg Pantotenska kiselina – 0.21 mg Vitamin B6 – 0.18 mg Folna kiselina – 25 mg Vitamin B12 – 0 Vitamin A – 11 IU Vitamin E – 0.01 mg Vitamin K – 1.25mcg

Izvor: USDA National Nutrient Database for Standard Reference, 16. izdanje
(juli 2003. godine)

Proizvodi od ječma

Oljušteni ječam može se kupiti u većini supermarketa. Postoji i ječam koji se brzo priprema, a koji je kuvan na pari i osušen pre pakovanja.

Ječmene pahuljice prave se od zrna ječma koja su presovana pod parom i osušena. Pahuljice se mogu koristiti zajedno sa drugim žitaricama za doručak ili se dodavati pečenim pecivima.

Ječmeno brašno koristi se za dodavanje vlakana pečenoj hrani.  

Potvrda FDA o pozitivnim učincima ječma

Američka FDA (Uprava za hranu i lekove) nakon analize naučnih dokaza i studija, potvrdila je da dodavanje ječma zdravoj ishrani može umanjiti rizik od srčanih oboljenja smanjivanjem ukupnog i LDL holesterola, te finalizirala pravilo kojim se dozvoljava da proizvodi koje sadrže ječam na svojim pakovanjima mogu nositi oznaku da su topiva vlakna koja sadrže korisna za srce.

Dodajte ječam u današnji ručak:

U ćufte – Skuvajte ječam kao inače, a zatim ga pomešajte sa mlevenim mesom i drugim sastojcima pre oblikovanja i kuvanja/prženja.

U salatu – Prvo skuvajte ječam, a zatim ga dodajte u salate umjesto testenine ili kuvanog pirinča.

Za dodatni ukus i teksturu, ječam možete dodati u čorbe, variva i složence.

IZVORI: American Dietetic Association, http://www.eatright.org, avgust 2009. 

OTKRIJTE JEČAM!

Pola šoljice kuvanog ječma ima tek 97 kcal, a to je žitarica  koja je izvrstan izvor vlakana – betaglukan kojih ima i u zobi. Zbog hranjivih sastojaka i povoljnog delovanja na zdravlje preporučuje se što češće konzumirati ječam kao celovitu žitaricu, supu ili kao napitak. Pomalo zaboravljena žitarica može jednostavno obogatiti ishranu i biti odlična zamjena pšenici, raži, zobi…  

LEKOVITOST JEČMA
Od ječmenog slada, koji se upotrebljava u proizvodnji piva, dobija se brašno visoke hranjive vrednosti, posebno bogato vitaminom B12 koji je redak u namirnicama biljnog porekla. Važna je i prisutnost vitamina E. Ječmeni slad bogat je enzimima i stoga lako svarljiv, podstiče lučenje želučanih sokova, pa je koristan u ishrani osoba s bolesnim želucem, rekonvalescenata, dece i starijih osoba.

Ječam ima znatan udeo prehrambenih vlakana, zbog čega pospešuje varenje i održava povoljnu ravnotežu crevne mikroflore. Ječmena sluz koja nastaje pri kuvanju oljuštenog zrna vredna je dijetalna hrana kod bolesti grla i želuca.

Celo zrno ječma, prženo i samleveno, s dodatkom cikorije, može zameniti kafu. Ječmena kafa pomešana s mlekom (bela kafa) izvrstan je i hranjiv napitak za decu i starije ljude – bez kofeina.

Preuzeto sa http://www.magicus.info