Kiselina, gorušica nadutost i mučnina... Svi simptomi gastritisa!

Sigurno ste nekada nakon teške hrane ili pića osjetili smetnje sa varenjem u želucu: nadutost, gorušicu, mučninu i teret u stomaku. Gastritis je širok pojam i za početak ga možemo podijeliti na akutni i kronični. Prepoznajte svoje simptome i liječite gastritis na vrijeme!

Šta Je To Gastritis I Kako On Nastaje?

Gastritis je obično dugotrajno zapaljensko oboljenje želuca sa akutnim epizodama u vidu osjećaja nadutosti, vraćanja kiseline na usta, mučnine ili povraćanja, koji se javljaju nakon unošenja hrane koja iritira sluznicu želuca.

Moderan način života sa neraznovrsnom, obično "fast food" prehranom, brzim gutanjem hrane bez prethodnog detaljnog žvakanja iste, najčešće je prozivani krivac za nastanak gastritisa. Naravno, dominantno ljuta hrana, zloupotreba alkohola i slični faktori su glavni iritansi sluznice ovog organa. U novije vrijeme se krivac traži i u mikroorganizmima, kao što je svima poznati Helicobacter pilory.

Svi ovi faktori djeluju na isti način: iritiraju i oštećuju zaštitni mukusni sloj sluznice želuca, te doprinose dužem zadržavanju sadržaja u ovom organu. Ovo vodi ka produženom kontaktu kiselog sadržaja sa sada nezaštićenim ćelijama sluznice, te do njihovog oštećenja i zapaljenja.

Mi to doživljavamo kao osjećaj paljenja (otud naziv gorušica) u predjelu želuca, nadimanja (zbog grča mišića na izlazu iz želuca), vraćanja kiseline na usta pri saginjanju ili dok smo u ležećem stavu, čestog podrigivanja i slično. Pošto je gastritis odružen sa drugim poremećajima ovog organa (npr. dijafragmalne hernije - kile), može se prezentovati i drugim simptomima uz već navedene. Tako, često se javlja kašalj - suv, a kasnije i produktivan nakon obilnijeg jela. Ovo je posljedica refleksa koji je zaslužan za produkciju sluzi u plućima usljed draženja sluznice našeg organa za varenja. Nekada uz simptome gastritisa ljudi navode i napade lupanja srca. Ovo je čest simptom kod "želučane kile", tačnije: prolapsa dijela želuca kroz dijafragmu u grudni koš. U ovom položaju je u kontaktu sa srcem, pa pomjeranje srca usljed nadimanja stomaka se doživljava kao neprijatan simptom - iznenadni napad lupanja srca. Ovo treba razlikovati od napada anksioznosti. U tom slučaju je lupanje srca proizvod akutne uznemirenosti, a isti je uzrok i neprijatnim simptomima gastritisa. Inače, dokazano je da stres igra značajnu ulogu u nastanku zapaljenja želuca i dijela crijeva poslije vog organa (duodenum - duodenitis).

Koje Su Posljedice Zapaljenja Želuca - Gastritisa?

Gastritis, iako u većini slučajeva ne zadaje tako jake probleme osobi, neliječenje istog vodi ka nekada veoma ozbiljnim posljedicama. Veoma je važno na vrijeme prepoznati i liječiti akutne epizode ovog oboljenja, te prilagoditi ishranu. Ovo posljednje je najvažniji faktor liječenja.

Sve je dobro dok se oboljenje zadržava na žgaravici (gorušici), podrigivanju, osjećaju nelagode u želucu i slično. Manje je poznato da dugogodišnji neliječeni gastritis može biti uvod u mnogo ozbiljnije oboljenje - karcinom želuca ili karcinom jednjaka. Ukoliko je oštećen znatan dio sluznice ulaznog dijela želuca, to može dovesti do smanjenje apsorpcije vitamina B12 u crijevima, a ovo vodi u anemiju, tj. malokrvnost. Nekada se na terenu hroničnog gastritisa razvija i popularni "čir na želucu", stručno nazvan gastrični ulkus.

Danas u eri ekspanzije lijekova za smanjenje proizvodnje želučane kiseline, sve je manja učestalost čira na želucu, ali zato raste incidenca karcinoma želuca. Ovaj karcinom je jedan od najmalignijih, sa niskim procentom petogodišnjeg preživljavanja. Kasno se otkriva (unatoč uznapredovaloj i sve jeftinijoj dijagnostici), kasno daje simptome, brzo napreduje. 

Kako Liječiti Gastritis?

Srećom, danas je liječenje gastritisa jeftino i efikasno. Na raspolaganju je mnoštvo lijekova i nova saznanja kojima se možemo boriti protiv kiseline u želuci, helicobacter pilory, nadimanja stomaka i drugih simptoma gastritisa.
Danas znamo koja to hrana (ljuta, prezačinjena hrana, krastavci, brza hrana sa dosta masti, alkohol) i koji to lijekovi (aspirin, brufen, ketonal, kortikosteroidi) su ključni krivci u nastanku ovog oboljenja. Ako se pridržavamo smjernica da ove namirnice unosimo u što manjoj količini, vrlo je vjerovatno da nećemo muku mučiti sa bolestima želuca.

Poznato je da pojedini ljudi razvijaju gastritis uprkos prilagođenoj ishrani, a kao posljedicu stresa. Danas su nam dostupni i brojni antidepresivi i anksiolitici, koji bi smanjili efekat spoljnih psihičkih stresora na naš organizam.

Prva linija lijekova za liječenje i kontrolu gastritisa su lijekovi za smanjenje kiseline u želucu. Ima ih nekoliko grupa: antacidi (rupurut), h2 blokatori (ranitidin), IPP - blokatori protonske pumpe (Controloc, Nolpasa, Lansoprol, Emanera...). Blokatori protonske pumpe su najmodernije oružje u borbi protiv gastritisa. Efikasni su, danas dosta jeftini i pristupačni svima. U Evropi su ovo najpropisivaniji lijekovi za kontrolu zapaljenja želuca. Kod nas je ranitidin još uvijek najprodavaniji lijek u ovu svrhu, iako po mom mišljenju neopravdano. Radi se o zastarjeloj supstanci, koja ima brojna ograničenja i interakcije sa drugim lijekovima. Znatno je manje efikasan u kontroli gorušice, nadutosti, mučnine i pojačane produkcije kiseline u poređenju sa IPP-ovima.

Drugi lijekovi koji se koriste, više kao dodatak već nabrojanima su: propulzori - ubrzavaju pražnjenje želuca (Reglan, Gastroperidon), antipsihotici (Eglonyl, Sulpirid). Iako lijekovi druge linije, veoma su efikasni, posebno kod rezistentnih oblika. Odlično se podnose u kombinaciji sa prethodno navedenim blokatorima protonske pumpe. 

Ljubav je najvažnija stvar u životu

Ne

Ljubav je najvažnija stvar u životu, odnosno: Ljubav je smisao života - vjerovanje je koje ucjenjuje život: život je vrijedan dok u njemu postoji ljubav; kada se pojave problemi, javlja se i osjećaj tuge i besmisla sve do - u krajnjem slučaju - samoubojstva.

Da

Ljubav doista jeste važna, no postoje i druge važne stvari u životu, stvari u kojima je čovjek uživao prije te (nesretne) ljubavi. Prema jednom grafitu "nužno je imati pun frižider; to je smisao života, a onda ljubav i sve ostalo". Postoje također i druge vrste ljubavi (prema djeci, Bogu, radu - npr. humanitarnom, domovini). Smisao života je sam život. 

Samo jednom se ljubi

Ne

Samo jednom se ljubi, sve je ostalo varka - riječi su iz nekad vrlo popularnog šlagera. Ili drugim riječima - prava ljubav javlja se samo jednom u životu. Ovakvi ljudi su uvjereni da se u životu može samo jednom voljeti i da postoji osoba koja će, kad se pojavi, biti dostojna njihove ljubavi do kraja života. Samo po sebi ovakvo vjerovanje može imati barem tri nepovoljne posljedice:

• Prva je neodlučnost - naime u susretu s mogućom ljubavi čovjek se uvijek pita je li to ona prava. Kako na to pitanje, naravno, ne može odgovoriti (često niti ako proba, a kamoli ako ne), ostaje sa svojim sumnjama - stalno sam. Ako se ipak odluči za neku vezu i uđe u brak, u susretu s prvim većim problemima počinju redovito i sumnje i samooptuživanja u smislu:Ovaj je brak pogreška..., da sam bar...

• Drugi mogući ishod ukorijenjenog vjerovanja o samo jednoj ljubavi (bez obzira smatra li se kako se samo jednom može iskreno voljeti ili pak kako čovjek ima pravo na samo jednu šansu) može biti odluka da se pod svaku cijenu ostane u (lošoj) vezi jer - "ljubavna karta" je potrošena, više ih nema.

• Treća, jednako nepovoljna varijanta je izaći iz veze, rastati se, i nastaviti život bez ljubavi i bez pokušaja da se ona ponovno potraži. Jer svoju smo "kartu" već potrošili.

Da

• Sami određujemo koliko ćemo "karata" iskoristiti. U lošoj vezi ne treba silom ostajati; čak niti "zbog djece", a posebno ako su baš djeca ta koja najviše osjećaju posljedice takve veze - što je, nažalost, najčešći slučaj.

• Svatko ima pravo i na pogrešku i na novu ljubav. Ljubavi su međusobno različite, poput različitih boja, ali sve su prave. Kao što i svoju djecu volimo na različite načine, tako i svoje partnere ljubimo na različite načine. I uvijek je najnovija ljubav - prava ljubav.

• Ne samo da se u životu može voljeti više puta nego je i praktično nemoguće voljeti samo jednom

Ljubav je bol 

Ne

Ljubav je bol u srcu mom, ljubav je preteška bol riječi su jedne druge popularne pjesme. "Ljubav je bol", čak što  više, "ljubav je najveća bol" - ako nisi nekad "smrtno" patio zbog neke ljubavi, onda to i nije prava ljubav. Ovakvu ideju ljubavi možemo pronaći u mnogim knjigama, filmovima, kazališnim predstavama i popularnim hitovima zabavne i ine glazbe.

Osobe s ovakvom idejom ljubavi imaju određeni osjećaj nerealnosti kada u njihovom odnosu s drugom osobom nema patnje. Oni takve odnose često proglašavaju površnima, a onda ih prekidaju ili u njih unose određenu količinu patnje kako bi potvrdili da se radi o pravoj ljubavi.

Osoba koja počinje sumnjati u svoju ljubav prema partneru može male nesporazume zaoštravati i pretvarati u "raskide". Ako joj u takvim slučajevima bez partenra teško ona zaključuje da ga ipak voli i nastavlja s odnosom.

Ništa nije bolno u sebi i po sebi. Bol je rezultat pogrešne misli. Bol je greška u mišljenju.... Bol nastaje iz prosudbe koju ste donijeli o stvarima. Uklonite prosudbu, i bol nestaje.

N. D. Walsch     Razgovori s Bogom

Da

• Ako ti je do nekog stalo, jasno je da ćeš se osjećati loše, bit ćeš nezadovoljna, potištena, nesretna, ako ga nema. No, ne treba pretjerivati - prevelika bol uništava ljubav. ("Patiš dok ne shvatiš, a kad shvatiš da patiš - tad patiš što si shvatio da si uzalud patio." - isto je jedan grafit)

• Ako se vaš partner ponaša tako da u odnosu osjećate bol i patnju a i dalje ste s njim - to je glupost, a ne ljubav.

• Ljubav nema veze s bolom i patnjom. Ljubav ima veze sa zadovoljstvo, srećom i ispunjenošću.

• Bol i patnja pokazuju vašu ovisnost o drugoj  osobi, a ne vašu ljubav za nju.

Još jedna zabluda o ljubavi!     

Za većinu ljudi simbol ljubavi je srce. No neki više drže do svoje jetre nego do srca. Berberke iz sjevernog maroka će muškarcu svoga života reći: Zarobio si mi jetru. Jetra se tamo smatra središtem ljubavi zato što je njezino zdravlje jako važno za dobru probavu, dakle, i za sreću. Mi znamo puno više onih koje će muškarcu kojeg žele izbaciti iz svoga života reći: Ideš mi na jetra.

Ako bismo baš trebali optužiti neki organ za ljubav onda je to najprije - hipofiza. Hipofiza moja i tvoja u ljubavi stoje. Baš ne zvuči nešto posebno. Ipak, kako upravo hipofiza regulira izlučivanje mnogih hormona, nesumnjive su joj i zasluge pri zaljubljivanju. Američki fiziolog John Money čak tvrdi da ljudi kod kojih je rad hipofize ispod normalnoga mogu naći partnera i vjenčati se, no taj će se brak temeljiti na prijateljstvu, bez strasti.

Najveća ljubavna iskušenja i najveće prepreke u ljubavi doživljavaju se prije braka

Ne

Temelj ovakvim vjerovanjima je u - bajkama, s kojima smo svi odrastali. Tako, nakon što kraljević (ili krojač, svejedno) otputuje na drugi kraj svijeta - u potrazi za zlatnom guskom, ili nečim sličnim što je smislio nevjestin otac (dakako, kraljevski), a da bi testirao budućeg zeta (koji usput obično svlada i par višeglavih zmajeva), obavi se vjenčanje i mladenci sretno žive do kraja života, uz mnoštvo djece.

Da

Vjerojatno bajke u toj etapi i završavaju - da bi se tako elegantno izbjeglo opisivanje bračnih bitki sa zmajevima i inim čudovištima - a zlatne guske niotkuda. Shvatiti treba da pravi problemi nastaju tek u braku: jedno je viđati se dnevno po par sati - u svom najboljem izdanju, fizičkom i psihičkom, a sasvim je drugo buditi se zajedno - s podočnjacima i "viklerima" - i skupljati po podu razbacane prljave čarape i gaće. (Da se zadržimo samo na tim podnošljivi(ji)m stranama zajedničkog života.)

Prava ljubav mijenja ljude

Ne

Mnogi ljudi vjeruju da ljubav ima magijsku snagu - dovoljno je iskreno i jako voljeti i loša osoba će se pretvoriti u dobru. Dva su tipa ljudi koji vjeruju u ovu zabludu - oni koji nude ovakvu terapijsku ljubav (spasitelji) i oni koji je traže (žrtve).

Spasiteljima je potreban netko koga će spašavati od zla i čiju će ličnost i sudbinu potpuno promijeniti svojom ljubavlju. U stvarnom životu oni obično traže partnere s problemima (alkoholičari, narkomani, siromašni, neobrazovani, homoseksualci čak) koje zatim pokušavaju popraviti. Njihovi pokušaji su dakako - neuspješni.

Za razliku od spasitelja, žrtve vjeruju da će se svi njihovi problemi riješiti kada konačno nađu pravu ljubav. To su osobe koje smatraju da su za sve njihove probleme krivi drugi. Ne shvaćaju da su upravo oni sami odgovorni za svoj život bez obzira imaju li ili ne trenutno u životu odgovarajuću ljubav. Umjesto toga oni čekaju da se u njihovom životu pojavi netko, čime odgovornost za vlastiti život prebacuju na drugog, sudbinu ili nedostatak ljubavi. Može me spasiti samo prava ljubav - tipična je izjava ovakvih ljudi.

Da

• Osoba se može promijeniti samo ako je to sama odlučila i ako to želi. Mi je ne možemo silom promijeniti. Možemo joj jedino davati podršku da u tome ustraje.

• Partneri se mogu međusobno podržavati u nekoj promjeni, dogovoriti se o njoj, no to ne bi smjelo biti na razini ucjena. Pretpostavka je da voljeti nekoga znači voljeti ga dobrim dijelom takvog kakav je sada, a ne onakvog kakav će tek postati. Samo u bajkama poljubac (princeze) pretvara žabu u princa. U životu se prije dešava obratno.

Unaprijeđena varijanta bajke o princezi i žapcu    

Jednom davno, u nekoj dalekoj zemlji, jedna je prekrasna i samosvjesna princeza sjedila na zelenoj travi, na obali nezagađenoga jezera uz svoj dvorac, kontemplirajući o ekološkim problemima. Iznenada, u krilo joj skoči žaba:

- Gospo lijepa, bijah nekoć zgodan princ no začara me zla vještica. Jedan vaš poljubac i ponovno ću se vratiti u svoje izvorno obličje. Tada se možemo, krasotice moja, vjenčati i nastaniti u tvom dvorcu zajedno s mojom majkom. I ti ćeš onda ostvariti svoje snove: kuhati mi, prati, podizati djecu i biti mi zbog toga vječno zahvalna.

Te se večeri, dok je za raskošno postavljenim stolom objedovala lagano prepržene žablje krakove u sosu od bijeloga vina i češnjaka princeza smijuljila u sebi i mislila: Ma, neeeema šanse dragi!

Nedostatak ljubavi u djetinjstvu ili sadašnjosti nije opravdanje za neodgovornost prema sebi. Svoje probleme moramo sami rješavati. Drugi nam mogu u tome pomoći, ali to ne mogu učiniti umjesto nas - ma koliko nas voljeli.

Zaljubljenost ili ljubav?   

Zaljubljeni ste ako mislite da je ON seksi poput Roberta Redforda (ili Brada Pitta - ovisno o dobnoj skupini), pametan kao Henry Kissinger, plemenit kao princ Charles, duhovit kao Woody Allen i razvijen kao Jimmy Connors.

Volite ga ako ste shvatili da je seksi kao Woody Allen, pametan kao Jimmy Connors (jel' to neki nogometaš?), duhovit kao princ Charles, nabildan kao Henry Kissinger i nema baš ništa od Redforda / Pitta, ali - ipak ste s njim.

Prava  ljubav je super seks

Ne

Ako se ne tresu brda, ne vide munje i ne čuju gromovi - onda to nije prava ljubav. Ljudi koji ovako misle nisu u stanju razdvojiti seks od ljubavi: ljubav je seks a seks je ljubav. Iz ovakvog vjerovanja proizlaze tri tipa ponašanja:

Promiskuitet - Za osobu koja izjednačava seks i ljubav, traženje prave ljubavi svodi se na traženje idealnog seksualnog partnera.

Neke od promiskuitetnih osoba stalno mijenjaju seksualne partnere zbog kroničnog osjećaja usamljenosti i nevoljenosti. U seksualnom odnosu one imaju iluziju da su voljene, no nakon odnosa se ponovno suočavaju s osjećajem usamljenosti. Stoga ubrzo počinju tražiti novog partnera koji će im pružiti kratkotrajni osjećaj voljenosti.

Drugi promiskuitetni ljudi pokušavaju naći partnera koji će ih osloboditi seksualnih kočnica i problema. Umjesto da priznaju i rješavaju svoje probleme oni vjeruju kako je s njima sve u redu - jedini je problem što nisu pronašli pravog partera.

Seksualna pseudoljubav - Kada osoba pronađe odgovarajućeg seksualnog partnera vjeruje kako je pronašla pravu ljubav. Kako je za nju dobar seks isto što i ljubav, osoba ostaje u odnosu s tom osobom čak i kad ništa osim seksa ne valja. Kako je kvalitet seksa za njih dokaz prave ljubavi - oni zaista vjeruju da to mora biti prava ljubav bez obzira na sva ostala neslaganja i nesuglasice.

Seksualni raskid - Ukoliko se kvalitet, intenzitet ili frekvencija seksualnih odnosa smanje, ovakva osoba to uzima kao dokaz prestanka ljubavi i obično prekida odnos.

Da

• Ljubav i seks su dvije posve različite pojave. Osobe koje se ne vole mogu imati vrlo dobre seksualne odnose, a isto tako oni partneri koji se vole mogu biti seksualno inhibirani. Partnerska ljubav je moguća i onda kada nema nikakvih seksualnih odnosa.

• Dakle, seks je važan onoliko koliko vi vjerujete da je važan, no treba znati da je seks ipak i - vještina. Maštovita. A kao svaka vještina stiče se vježbanjem, vježbanjem i samo vježbanjem, po mogućnosti - u paru. Ostale dijelove ljubavi je teže uvježbati.

Prava se ljubav stalno osjeća

Ne

(Pravo) ljubljena osoba ti je stalno na pameti. Bude li ti kojim slučajem prva jutarnja misao vezana uz šefa koji te maltretira, a ne uz ljubljenog, možda to i nije prava ljubav, možda čak potajno priželjkuješ šefa.

Mnogi ljudi vjeruju da je ljubav prava jedino onda kad je u svakom trenutku osjećamo. Oni izjednačavaju ljubav samo s osjećajem ugode i ako se dogodi da na voljenu osobu ne misle stalno ili gotovo stalno, ili još gore ako im ljubljena osoba izazove i neugodne osjećaje - za njih je to znak da se ne radi o pravoj ljubavi.

Da

Lijepo je lijegati i buditi se s mislima na ljubljenog, misliti na njega u međuvremenu, no to može biti i jako nepraktično, osobito ako se od vas očekuje da pored toga i živite. Ljubav je vrlo složen osjećaj: sastoji se od mnogih pozitivnih, ali i negativnih čuvstava i stanja: ljutnje, nezadovoljstva, tuge, pa i indiferentnosti. I takve osjećaje treba razumjeti i prihvatiti: oni ne znače da osobu više ne volimo.

Prava je ljubav potpuno razumijevanje

Ne

Ovi ljudi vjeruju da prava ljubav znači i apsolutno razumijevanje. Što je veće razumijevanje veća je i ljubav; nedostatak razumijevanja znači siguran nedostatak ljubavi. Kad ih pitate kako znaju da ih partner razumiju oni odgovaraju Tako što u odnosu nema konflikata ili Tako što se razumijemo bez riječi. Dakle, svaki put kad se pojavi konflikt ili kad ga partner ne shvati "i bez riječi" ova osoba će doživjeti kao nedostatak razumijevanja, a shodno tome i nedostatak ljubavi.

Da

• Razumijevanje je prije rezultat nego početak ljubavi. Da bi se s nekim razumjeli treba ga najprije koliko toliko poznavati, a potom i dalje upoznavati. Da bi nekoga upoznao, moraš s njim pričati (telepatija u tom smislu za sada ne daje pouzdane rezultate i ne oslanjajte se na nju!) Ako se uvijek i u svemu slažete - netko laže. Dakle, konflikt je sastavni dio ljubavi. Bez konflikta nema upoznavanja, a bez upoznavanja nema razumijevanja.

• Ako se u nečemu ne slažete sa svojim parterom, recite mu to. Nemojte se složiti s njim samo da izbjegnete konflikt. Važnije je biti ono što jeste, nego izbjegavati konflikt.

• Ako se partenr zbog nečega naljuti na vas - to nije kraj svijeta. Ljutnja nije odbacivanje nego zahtjev za promjenom ponašanja.

Ljubav je žrtva

Ne

Svaki odnos je svojevrstan kompromis. Partneri se povremeno moraju odreći nekih svojih želja kako bi onaj drugi mogao ostvariti svoje. Tako suprug može odustati od subotnjeg kartanja kako bi čuvao djecu da bi supruga mogla otići na proslavu mature. Ako odricanje nije uvijek na štetu jednog partnera - onda je to normalan dio svakog odnosa.

Ako me voli, žrtvovat će se

No osoba koja ljubav izjednačava sa žrtvovanjem čim posumnja u partnerovu ljubav traži žrtvu koja će je ponovno u nju uvjeriti. Kako "ljubav traži žrtve" što je žrtva veća, odnosno što je značajnije i veće ono čega se partner odriče u ime ljubavi, to je dokaz veći, a ljubav "jača". To je obično nešto do čega je partneru jako stalo ili nešto što je u suprotnosti s njegovim vrijednostima, kao - ako me voliš i želiš da budemo zajedno, odreći ćeš se svoje karijere, ili čak - ubit ćeš mog muža (Baš sam gledala neki film u kojem je nastavnica na taj način smotala  svog učenika i bili su zajedno - u zatvoru.) Ukoliko partner odbije takvu žrtvu jer smatra da to nije potrebno i da nema nikakve veze ni sa ljubavlju niti sa dokazivanjem ljubavi, tada osoba zaključuje da je ljubav prestala.

Ako volim žrtvovat ću se

Za ove osobe odricanje i žrtvovanje su znak kojim svoju ljubav dokazuju i sebi i drugima. Oni izgleda nisu sigurni u svoju ljubav pa je stalno moraju dokazivati.

Neki, kojima ljubav nije uzvraćena, žrtvuju se kako bi pokazali voljenoj osobi snagu svoje ljubavi. Vjeruju da će ih ona, kad to uvidi, ipak zavoljeti.

Ponekad ljudi s ovim vjerovanjem za partnera biraju hendikepiranu osobu. Ona im daje mogućnost da sebi i drugima pokažu koliko su se spremni žrtvovati i koliko su sposobni za ljubav.

Osoba se kroz odricanja i žrtve potpuno podređuje partneru i odustaje od vlastitih želja, interesa i potreba. Ako partner od nje to zahtijeva odustat će i od svojih prijatelja, karijere, interesa i roditelja. Ona gubi svoj identitet i stvara novi koji je isključivo vezan uz partnera.

Da

• Priroda ljubavi je da voljenu osobu potiče na razvoj a ne na žrtvovanje. Ljubav se može pokazati i dokazati i bez međusobnog sakaćenja.

• Pristanite na nešto što želite. Na ono što ne želite nemojte - ne stavljajte se u ulogu žrtve.

• Tko je spreman da se zbog ljubavi odrekne svega, taj ne voli sebe.

• Partnera treba voljeti onakvoga kakav jest, a ne tražiti od njega da se odrekne toga što ga čini takvim kakav jest.

Prava ljubav traje do kraja života

Ne

Ova zabluda slična je zabludi Samo jednom se ljubi. Razlika je samo u tome da osoba koja "samo jednom voli" može prestati voljeti i nastaviti svoj život bez ljubavi, dok osoba koja "voli do kraja života" tu mogućnost nema. Ovakva osoba može imati čitav niz problema:

• Teško se odlučuje za vezu, jer kad nekome "pokloni" ljubav onda je to zauvijek.

• Ostaje u odnosu u kojem je izrazito nezadovoljna jer nema izlaza. Ona mora voljeti osobu - pitanje je samo hoće li biti s tom osobom ili ne.

• U slučaju neuzvraćene ljubavi, osoba ostaje doživotno fiksirana za voljenu osobu koju nastavlja voljeti bez obzira što veza nije i neće biti ostvarena.

• Raskid odnosa ili gubitak partnera je izuzetno veliki stres za ovakvu osobu, jer to znači ostati bez nekog tko se ne može prestati voljeti.

• Nakon raskida odnosa ili smrti partnera, osoba je svoju sposobnost za ljubav trajno fiksirala za partnera, tako da sebi zatvara mogućnost da voli nekog drugoga.

Da

• Prava ljubav traje koliko traje. Ma koliko bila kvalitetna - ne mora trajati vječno. Kada prestanemo voljeti jednu osobu, možemo početi voljeti drugu.

• Vjernost je stvar odluke, a ne ljubavi. Ljudi ostaju u odnosu zato što tako žele i što su tako odlučili.

Opisali smo samo neke zablude o ljubavi. Nažalost ima ih još. No, nadamo se da su i ove dovoljne da vas potaknu na razmišljanje o svojim vjerovanjima o ljubavi. I ne zaboravite - to nisu činjenice. To su vjerovanja kojima, kao što kaže autor navedene knjige, možemo upropastiti vlastiti život tražeći idealnu ljubav.

Virak ili vrkuta čuva zdravlje žene

Virak ili vrkuta je višegodišnja zeljasta biljka. Naraste u visinu do 40 cm. Na listovima se zadržavaju kapi rose. Vrkuta je veoma rasprostranjena biljka i uspeva gotovo svuda, do nadmorske visine od 2500 m. Listovi su zeleni, krupni i okruglasti, a cvetovi sitni žuto zelene boje. Virak cveta od maja do avgusta. Listovi se beru u toku cvetanja biljke. Ova biljka ima mnogo imena, pa ćete je možda u literaturi sresti pod nazivom gospin plašt, zečja šapa, govedja trava, lavlja noga, ali najčešće kao virak ili vrkuta. 

 

Lekovitost virka

Virak sadrži tanine, organske kiseline, flavonide, eterično ulje i dosta c vitamna. Nema neki poseban miris, a ukus je opor i gorak. Deluje protiv upala i bakterija. Ova biljka je na dobrom glasu naročito zbog toga što virak čuva zdravlje žene. Možda najbolje ovu biljku opisuje engleski naziv Lady’s mantle (ženski ogrtač). Vrkuta je slavu stekla kao prirodan i najdelotvorniji lek protiv ženskih bolesti. Neki travari tvrde da se dobar deo ginekoloških operacija i bolesti može izbeći upotrebom čaja od virka. Preporučljiva je i kod nemogućnosti začeća tj. lečenja neplodnosti, gde se koristi najčešće u kombinaciji sa macinom travom. Ova biljka reguliše lučenje ženskih hormona i dovodi u red menstrualne cikluse. Pomaže i kod policističnih jajnika.

Čaj od vrkute se može piti i u toku menopauze, jer reguliše hormone i ublažava simptome menopauze.

Prema nekim istraživanjima biljka je delotvorna i protiv raka dojke, hpv i drugih virusa, zatim i bakterija kao što je stafilokok.

Koristan je i za spoljnu upotrebu tj. zapiranje u slučaju bakterija, gljivica i upala.

U slučaju krvarenja van vremena kada je menstruacija preporučuje se zapiranje jačim čajem od virka.

Virak deluje i protiv dijareje sam ili u mešavini sa drugim čajevima. Podugačak je spisak korisnih efekata vrkute. Treba još naglasiti da je ovaj čaj preporučljiv i kao čaj za mršavljenje.

 

Upotreba u toku trudnoće i posle porodjaja

Može da se koristi i u toku trudnoće posle 3 meseca. Jača matericu i štiti trudnice od spontanog pobačaja. I nakon porodjaja se preporučuje čaj od vrkute, jer se porodilja brže oporavlja, a jačaju joj mišići i zateže se stomak.

Priprema čaja od virka

Jednu kašičicu čaja preliti sa 2 dl vrele prokuvane vode. Poklopite i ostavite da odstoji 10 minuta, a potom procedite čaj. Piti gutljaj po gutljaj. Dovoljno je 2 šolje na dan.

6 najboljih biljki za ženske boljke

U fitoterapiji postoje lekovite biljke koje uspešno leče gotovo sve poznate ženske boljke. Donosimo vam spisak efikasnih prirodnih lekova za ženske tegobe koji su sastavili naši poznati fitoterapeuti.


U slučaju bolnih menstruacija i odliva blagotvorno deluju biljke s obiljem tanina. Da se ciklus dovede u red, preporučuju se trave bogate aminima i alkaloidima, a za ispiranje bilje koje sadrži tanine, sluz i etarska ulja.

– Postoje biljke na koje se oslanjam s velikim poverenjem kada su u pitanju ženske boljke. Ima ih mnogo, a ja bih izdvojila hajdučku travu, virak, kantarion i žalfiju. Ne može sve da pomogne svima, ali može onima koji se trude da lečenje sprovedu pridržavajući se uputstava i vraćajući se prirodi. Često sam se uverila da su biljne terapije pomogle da se pobedi dugogodišnja neplodnost, otklone hormonalni poremećaji, tegobe u menopauzi, ciste, miomi... – kaže travarka Ranka Vladić.

Svaka biljna terapija, dodaje, biće efikasnija ako se pre njihovog korišćenja organizam detoksikuje.

– Najjednostavniji savet za očuvanje zdravlja i pomoć u bolesti i za muškarce i žene jeste sveža mlevena kopriva s medom. Oko dva kilograma sveže mlade koprive operite, otresite od vode i sameljite. Dodajte dobar domaći med u razmeri dva dela koprive – jedan deo meda. Promešajte, sipajte u staklene teglice, čuvajte u frižideru i svaki dan uzimajte dve-tri kašike. Idealno je uz ovo uzeti i kvalitetnu glinu, pridžavajući se, naravno, uputstva za korišćenje – savetuje Ranka Vladić.

Podugačak je spisak biljaka koje imaju blagotvorno dejstvo na ženske boljke. Poznati travar Miomir Pop Manić izdvaja virak, očajnicu ili macinu travu, neven i kantarion.

– Za miome na materici i kod produženog krvarenja veoma je delotvorna trava virak ili rosnica. Ima izuzetnu moć u kombinaciji s koprivom pri otklanjanju ovog problema. Smiruje upale, otoke, izrasline, smanjuje protok krvi jer u sebi sadrži tanin i još neke delotvorne supstance – objašnjava Pop Manić.

Jedan od njegovih favorita je i macina trava, koja se od davnina koristi za lečenje neplodnosti. U narodu je zovu i očajnica, što slikovito opisuje njene korisnice, žene koje su očajavale jer nisu mogle da postanu majke. Čaj od ove biljke normalizuje lučenje polnih hormona, pomaže kod menstrualnih tegoba, ranica na materici i drugih ženskih bolesti.

– Macina trava može da se pije kao čaj ili da se koristi za ispiranje. U oba slučaja daje odlične rezultate. Moja biljna terapija pokazala se odličnom kod policističnih jajnika i endometrioze, koja je veoma ozbiljan problem koji zahteva veliku pažnju i lekara i fitoterapeuta – ističe Pop Manić.
On kaže da najbolje rezultate u lečenju svih bolesti daje dobra saradnja lekara klasične medicine i fitoterapeuta.

– Najvažnije je da postoji poverenje između pacijenta i fitoterapeuta i želja za izlečenjem. Pacijenti treba da se pridržavaju uputstava koja im daje fitoterapeut o korišćenju čajeva, ali i o režimu ishrane i načinu života. Samo tako terapija ima efekta.
Virak (vrkuta)

Virak ili vrkuta pomaže kod gotovo svih ženskih bolesti, od bolnih i neredovnih menstruacija, belog pranja, spuštene materice i povreda materice do upala praćenih sekretom.

Ova biljka jača zidove materice, te zato, osim što štiti od pobačaja, olakšava porođaj, ublažava simptome klimaksa. Preporučuje se i trudnicama. Kažu, valja utoliti žeđ čajem od vrkute barem jednom dnevno već od trećeg meseca trudnoće. Mnoge žene je smatraju svojom zaštitnicom jer važi za univerzalni lek protiv svih ženskih bolesti. Travari tvrde i da može da spreči mogućnost ispadanja materice.

Ukoliko dođe do toga, preporučuje se čaj od sveže ubrane vrkute. Pije se četiri puta dnevno, ali lagano, gutljaj po gutljaj.

Macina trava (očajnica)

Macina trava se od davnina koristi za lečenje neplodnosti. U narodu je zovu i očajnica, što slikovito opisuje muke žena koje su davno očajavale jer nisu mogle da postanu majke.

Ona normalizuje lučenje polnih hormona i uravnotežuje hormonalni ciklus, što je preduslov uredne trudnoće. Pomaže kod menstrualnih tegoba i niza ženskih bolesti.

Čaj od macine trave pravi se tako što se dve kašičice ove biljke preliju sa dva i po decilitra vrele vode i procede posle tri do pet minuta. Savetuje se uzimanje od tri do pet šoljica na dan.

Kantarion (gospina trava)

Za očuvanje zdrave vaginalne flore preporučuje se ispiranje biljnim čajem od kantariona. Čaj od kantariona sprema se od 200 grama ključale vode i kašičice suvog cveta i lista biljke.

Poklopljen treba da odstoji bar 10 minuta. Potreban vam je irigator, koji ćete napuniti mlakom tečnošću, uvući u vaginu do dubine od oko pet centimetara i istisnuti tečnost. Dobar lek za sve ženske boljke je i kantarionovo ulje.

Žalfija (kadulja)
Žalfija je prava ženska biljka, o čemu govori i poslovica: „Tamo gde raste žalfija, gospodari žena“.

Čaj od žalfije vrlo je efikasna pomoć kod talasa vrućine (valunga) i znojenja, koji su česti u menopauzi. Osim toga, pomaže i kod naglih promena raspoloženja i depresije. U narodnoj medicini poznata je i kao sredstvo za prevenciju pobačaja, ali ako se čaj pije u poslednjem mesecu trudnoće, stimulisaće kontrakcije materice i olakšati porođaj.

Primenjuje se i kod drugih ženskih bolesti, na primer protiv belog pranja.
Žalfija se u lečenju uzima u obliku čaja. Dve kašičice preliju se sa dva i po decilitra vrele vode. Piju se dve-tri šoljice dnevno.


Neven (žutelj)
Čaj od nevena se koristi za uspostavljanje redovnog menstrualnog ciklusa i umanjenja menstrualnih bolova kod mladih devojaka ili žena u klimaksu.

Neven, hajdučku travu i koprivu zajedno treba da koriste žene koje imaju cistične promene na jajniku i sve one koje su sklone ginekološkim problemima.

Treba piti tri šolje ovog čaja dnevno, u gutljajima. Čajna mešavina od nevena ne kuva se, već se jedna kašika čaja prelije četvrtinom litra vrele vode i ostavi do pet minuta.
Ako vas muče tegobe PMS- a, napravite čaj od dva cveta nevena koja ćete preliti sa dva decilitra vrele vode. Ostavite da odstoji pola sata. Procedite i pijte čaj tri puta dnevno posle jela.

Hajdučka trava (stolisnik)

Hajdučka trava je odlična biljka za lečenje menstrualnih tegoba i prekomernog krvarenja. Čaj korisno deluje i leči ispucale ruke i bolne bradavice kod dojilja. Hajdučku travu sve žene treba da koriste bar jednom dnevno.

Pomaže kod svih tegoba vezanih za menstruaciju, i kad je obilna i kad je oskudna, i ublažava grčeve materice. Daje neverovatne rezultate u klimaksu. Dovoljno je da se pije dva puta dnevno u gutljajima, i tegobe menopauze će nestati.

Kašičicu hajdučke trave prelijte šoljom vrele vode, ostavite da odstoji oko 10 minuta, a onda procedite. Nemojte piti više od dve šolje dnevno.

Kako se nosite s Automatskim Negativnim Mislima

"Kako se nosite s negativnim mislima i ograničavajućim uvjerenjima?

Jeste li svjesni svojeg razgovora sa samim sobom i načinima razmišljanja?

Mnogi ljudi pate od ANM (Engleski: ANT infestation, Automatic Negative Thoughts.) zaraze, koja označava Automatske Negativne Misli. Naš razgovor s nama samima je često automatski i teško se može primijetiti. U životu se ponašamo i donosimo odluke na temelju tih automatskih misli, te umjesto da kontroliramo naše misli, one kontroliraju nas.

Misli koje upravljaju našim životom su često samo-poražavajuće, neracionalne, te jednostavno neistinite. Negativni samo-razgovor stvara uvjerenje da moramo biti savršeni, da smo bespomoćni, ili da smo žrtve. Ako nismo pažljivi negativni samo-razgovor će dovesti do tjeskobe, brige i depresije.

Možete naučiti kako identificirati svoje ANM-ove i početi s odvajanjem i racionaliziranjem svojih negativnih misli prije nego što reagirate na njih.

Četiri tipa ANM-a:

Osoba koja se brine

Da li ikada mislite, „Što ako se dogodi nešto loše?“ Briga dovodi do tjeskobe i uveličava probleme. Ako se uvijek koncentrirate i pripremate za sve loše stvari koje se „mogu“ dogoditi, to stvara poteškoće u postizanju bilo kakve radosti u životu. Zapamtite da se 95 posto onog o čemu brinemo nikad ne ostvari, pa ako ćete koristiti svoju maštu da pričate priče, mogli biste ih isto tako pokušati učiniti pozitivnima.

Kritičar

Kritičar je naš ANM koji nam govori da nikad nećemo biti toliko dobri kao što je netko drugi dobar, te da bi trebali odustati. Kada prosuđujemo i kritiziramo sebe, to dovodi do osjećaja male samo-vrijednosti i mi imamo naviku ignorirati pozitivne osobine koje mi svi imamo. Budite pažljivi da uvijek ne uspoređujete sebe s drugima, te budite voljni da si date malo predaha i potvrdite svoje osjećaje.

Žrtva

Kada naiđete na prepreku da li vjerujete da možete ostvariti napredak, ili se to čini previše teškim da se napravi? Svi smo igrali ulogu žrtve u našim životima. Javlja se u onim vremenima kada se osjećamo bespomoćnima i izvan kontrole zbog nečega. Lako je kazati sebi „Ne mogu to učiniti!“ Igranje uloge žrtve može dovesti do osjećaja depresije zato jer se osjećamo bespomoćnima i nesposobnima da napravimo promjenu.

Perfekcionista

Da li ste dovoljno dobri? Da li ste postigli dovoljno? Ta ANM vas uvijek gura da učinite više i da to učinite bolje. Perfekcionist nije nikada zadovoljan i uvijek očekuje više. To je glas koji vam govori da niste dovoljno dobri kada osvojite drugo mjesto umjesto prvog, ili kada dobijete 95 posto umjesto 100 posto. ANM perfekcionista dovodi do izgaranja i kroničnog stresa, te će ona uvijek ukrasti vašu sreću unatoč prekrasnim postignućima.

Naučite ispitati svoje negativne misli

Vrijeme je da se dokinu ti ANM-i i da se zamijene sa pozitivnim izjavama podrške. Možete naučiti da napravite korak unazad, racionalizirate, te stvorite efektivne mentalne navike.

Biti ćete ovisni o tim mislima, ali morate shvatiti bez obzira koliko se osjećate povezani s njima, valjanost tih misli se temelji na tome kako funkcioniraju pod povećalom.

Razvijte neke protu-izjave koje mogu pružiti realističniju i osnažujuću perspektivu.

Ako primjetite da bilo koji od ovih ANM-a preplavljuje vaš život, zapitajte se „Koji je dokaz za to?“ Razvijte protu-izjavu koja vam može pomoći donijeti vaše razmišljanje na racionalnije mjesto. Jedno mjesto gdje se možete nositi s tim i gdje ste dovoljno dobro.

Negativna izjava od onog koji brine, kritičara, žrtve i perfekcionista ima malo osnova u realnosti. Jednom kada budete mogli diskreditirati te ANM-ove, možete početi s inkorporacijom izjava koje su pozitivnije i pružaju više podrške.


Razvijte punoću uma

Svaki put kad se osjećate ranjivim i pod stresom to može utjecati na vašu reakciju i na ono o čemu mislite.

Stoga će vam razvijanje veće samo-svijesti pomoći da prepoznate što dovodi do negativnog samo-razgovora i pomoći će vam da ostanete fokusirani i prisutni kako bi mogli upravljati tim mislima.

Punoća uma znači biti potpuno svjestan što se događa unutar našeg uma i tijela, te što se događa izvana u našoj okolini. U suštini, to je kao da iskoračujemo izvan sebe i postajemo objektivni promatrač samih sebe i okoline.

Naučiti kako razviti punoću uma kod misli je malo napredniji stupanj vježbe punoće uma, no kad ste u mogućnosti to napraviti, ona nudi šansu da se stekne veća svjesnost i da se jednostavno iskuse naše misli bez potrebe za emocionalnom reakcijom.

Kada započnete s usmjeravanjem vaše pažnje na misaoni proces koji se odvija, vidjet ćete kako se vaše misli i osjećaji izmjenjuju svakog trenutka.

Često živimo toliko užurbanim životom da ne obraćamo pažnju na znakove naših emocionalnih reakcija.

Zapitajte se:

Što se događalo u okolišu?

Što ste mislili?

Da li ste imali zabrinjavajuće misli?

Što ste osjećali?

Što su bile vaše akcije?

Obraćanje pažnje na osjećaj ili valentnost naših emocija može biti veliki signal o vrsti misli koje imamo. Da li se osjećate pozitivno ili negativno? Da li je ono što osjećate ugodno ili neugodno?

Kad se osjećate neugodno, nemojte da vas to povuče. Možete se opustiti i napraviti korak unazad umjesto da nesvjesno razmišljate u tom stanju. Jednostavno možete priznati kako se osjećate i usmjeriti vašu pažnju natrag na vaše tijelo ili disanje.

Možete početi ići ispod površine burnih valova uma, gdje su mirne vode, te možete ostvariti mir i spokoj učeći kako kontrolirati vaš um umjesto da on kontrolira vas."

Samopouzdanje i samovrijednost – naše urođene kvalitete

Samopouzdanje i samovrijednost – naše urođene kvalitete

Je li samopouzdanje nešto što neki od nas imaju, a neki nemaju? Je li samopouzdanje nešto što se izgrađuje, razvija, poboljšava i stiče? Većina nas želi poboljšati svoje samopouzdanje, većina nas vjeruje da ga možemo postići nekom vrstom djelovanja. 

Viđenje čovjeka i svijeta

Ovakvo vjerovanje dolazi iz doživljavanja čovjeka kao nedostatnog i necjelovitog bića, koji svoju vrijednost mora zaraditi i razviti. Također dolazi iz viđenja života kao procesa koji se odvija „izvana prema unutra“. Nešto trebaš činiti ili imati, kako bi nešto bio. 

Čini nam se da kako se stvari mijenjaju izvana, tako se mijenja i naše unutarnje stanje. Kako postižemo sve više uspjeha u privatnom i poslovnom životu tako će nam i samopouzdanje „rasti“. Ako nam drugi govore da smo pametni, lijepi, vrijedni i sposobni, ako imamo puno prijatelja, mi se osjećamo vrijednije. Ili, što bolje izgledamo izvana, to se bolje osjećamo iznutra. Ovo je općepoznati način gledanja na život, bez da smo ga uvijek svjesni. Čak i kad mislimo da to nije naše viđenje stvari, iznenadit će nas koliko često jeste. 

Savjeti drugih

Kažu nam – budi dobar učenik, nađi dobar posao, zarađuj puno novca i više će te cijeniti. Ili možda, pročitaj više knjiga, završi više fakulteta, osnuj obitelj, postani netko i više ćeš vrijediti, bit ćeš sretniji. Također, sa svih strana stručnjaci i nestručnjaci govore nam što bismo trebali činiti, kako bismo trebali jesti, kako vježbati, kako disati, kako misliti i općenito kako živjeti. 

Ako ne uspijemo u postizanju bilo kog od savjeta kojeg smo prihvatili kao važnog, vjerojatno ćemo se automatski i nesvjesno osuditi, biti nezadovoljni samim sobom. Pomislit ćemo: „Kako sam tako nedisciplinirana, kako ne mogu ustrajati s ovom dijetom, ovim vježbanjem, ovim načinom ponašanja i sl.?“ Naravno da ne možete. To su vanjske stvari, stvari koje su vam drugi rekli da su dobre za vas. A vanjske stvari pomažu samo privemeno. One nisu stvarno naše, nisu došle iznutra. Kada su one glas naše vlastite mudrosti, tada ih radimo bez problema, ako su nam stvarno potrebne. A vrlo često uopće nisu. 

Utjecaj uvjetovanosti iz djetinjstva

Od djetinjstva nam govore što se u životu cijeni, što je važno. Roditelji i društvo utiskuju nam svoje programe i vjerovanja, sveukupno gledanje na svijet. A mi, nedužna i nesvjesna djeca, sve to automatski prihvaćamo kao svoje. Poslije kroz ista ta gledišta osuđujemo i procjenjujemo sebe ( i druge) i svoju vlastitu vrijednost. Nije čudno da trčimo za vanjskim zadovoljstvima i „dokazima“ da vrijedimo. Često svoju vrijednost mjerimo po tome koliko smo uspješni na poslu, kakav smo roditelj, kakva nam je osobnost, kakav nam je život, pa čak i kakva su nam djeca. Naša djela vođena su našom potrebom da imamo odobravanje od drugih ili od samih sebe – jer vjerujemo da su vrijednost i sigurnost nešto što se dobiva i gradi. Malo po malo, mi zaboravljamo što mi sami u stvari želimo. 
„Konvencionalno mišljenje je propast za dušu.“ ~ Rumi

U školi su nas ocjenjivali. Ocjenjivanje njihovog rada djeca obično shvaćaju vrlo osobno, kao ocjenjivanje njih samih, njihove vrijednosti. Ako smo dobili lošu ocjenu, vjerojatno smo se osjećali nedovoljno dobri. Ili smo možda sami sebi lagali da nam to nije bitno, negirali svoje osjećaje, te ih preusmjeravali u nepodobno ponašanje ili mokrenje u krevet. Možda su nas roditelji uspoređivali s drugom djecom ili sa svojim vlastitim idealima o tome kakvi bismo „trebali biti“. Mi se zato i danas uspoređujemo s drugima i mjerimo svoju vrijednost nasuprot njihove ili se osuđujemo što nismo bolji nego jesmo. Jako nam je važno što drugi misle o nama, pa se ili sramimo ili konstanto dokazujemo. Mišljenje drugih na neki način određuje našu vrijednost. Barem nam tako izgleda. 

Koliko vrijedimo?

Upravo ove stvari, ovi programi i vjerovanja, ova ocjenjivanja, procjenjivanja i uspoređivanja, kreiraju osjećaje nesigurnosti u nama. Upravo one stvaraju debeli sloj prašine kroz koji gledamo na svijet i sebe. Zbog tog debelog sloja, mi ne vidimo ono važno – našu Istinsku bit. Ne vidimo činjenicu da je naša vrijednost naša urođena stavka. Ona ne ovisi o ničemu vanjskome. Ona ne ovisi o tome kako izgledamo, što smo napravili ili nismo napravili. Ona čak ne ovisi niti o našoj osobnosti – jesmo li živčani, tjeskobni, škrti, zločesti ili smo dobri, pametni i sposobni. Svaka osoba je jednako vrijedna samim tim što je dio sveukupnosti Života. Svaka osoba je savršena u svojoj nesavršenosti i njeno Istinsko biće, njena Bit, je čista dobrota, čista vrijednost, ljubav i radost. 

To je naša esencija i od tuda dolazi i naše samopouzdanje. U svakom trenutku u kojem smo svjesni svog Istinskog bića, svjesni tko smo u stvari, automatski se osjećamo samopouzdano. Samopouzdanje ne trebamo graditi, ne trebamo razvijati. Ono je stalno prisutno u nama. Dovoljno je prepoznati na koji ga način sami skrivamo od sebe. 

„Ti si dovoljan, upravo takav kakav si. Svaku emociju koju osjećaš, sve u svom životu, sve što činiš ili ne činiš... gdje jesi i što jesi upravo sada, je dovoljno. Savršeno. Ti si savršeno dovoljan.“ ~Melanie Jade

Utjecaj misli

Svoju urođenu vrijednost, svoju pravu Bit, mi nesvjesno prekrivamo nesigurnim mislima. To je ta prašina – naše misli. Naša istinska bit je kao vrijedni dijamant, a misli su sloj prašine, blato koje ga prekriva. Kako bismo vidjeli kroz blato, otkrili naš pravi identitet, dovoljno je znati da se ne trebamo „vezati“ za te misli. Ne trebamo mislima vjerovati, ne trebamo ih shvaćati ozbiljno. Jer, upravo kada ih shvaćamo ozbiljno, mi im udahnjujemo život i one postaju naša istina, naša stvarnost. Ako povjerujemo u nesigurnu misao, umjesto da se osjećamo kao dijamant, osjećamo se kao blato. 
Kada znamo da su to samo misli i ne uzimamo ih za ozbiljno, one nemaju moć nad nama. Mi smo tada slobodni od kontrole našeg isprogramiranog uma, uma koji misli na isti način još od djetinjstva. Naš um je prihvatio obrasce razmišljanja i vjerovanja od drugih, većinom od nedužnih osoba koje nam nisu znale ili mogle dati bolje. A mi sada možemo biti slobodni od uma. On treba biti naš pomoćnik, a ne mi njegov rob. 

Tri principa

Upravo je Misao jedan od tzv. Tri principa kroz koje kreiramo svako naše životno iskustvo. Druga dva su Svijest i Univerzalni Um. Kada prepoznamo kako to činimo, postaje nam sve lakše osjećati svoju Istinsku bit, svoju urođenu vrijednost i samim tim i samopouzdanje. Njih tada imamo automatski, bez napora, zato što je to naše osnovno stanje bivanja. To je ona tiha sigurnost, nenapadna, nježna, a istovremeno moćna i neuništiva.

Autor: Romana Đekić, mentorica Tri principa, predavačica, konzultantica i autorica knjige Homeopatija za svakoga.

Podbijel - TUSSILAGO FARFARA L.

Narodni nazivi: bjelokopitnjak — konjski lopuh — konjsko kopito — lapuh — lepuh — lepuk — podbel — podbelek — podbilj — pravi lapuh — repinc — repuh — spodbel — vinogradska kopačica — vodeni podbio

Opis biljke: podbijel je trajna biljka s jako razvijenim korijenom i podzemnim izdancima. U proljeće se najprije pojave samo bijelo-pustene ljuskaste cvjetne stapke, visine oko 10 do 15 cm, sa po jednom žutom cvjetnom glavicom. Za vrijeme cvatnje listovi se još nalaze pod zemljom, te se razvijaju tek nakon cvjetanja i kada je cvjetna stabljika već pokrivena dlakavim sjemenom. Listovi su s peteljkom prilegli uz tlo i potkovastog su oblika, s kutasto nazubljenom ploškom, a donja im je strana sivo-pustenasta.

Miris i okus: listovi imaju slab miris, a okusa su trpka, malo gorka i sluzava. Cvjetovi mirišu slabo, nalik na med, a okusa su kao i listovi.

Vrijeme cvatnje: ožujak - travanj.

Stanište: podbijel se javlja na vlažnim i svježim ilovastim i glinastim tlima, na golim obroncima i nasipima, na željezničkim nasipima i nasipima uz obale rijeka. Stanište mora biti vrlo sunčano, jer na sjenovitim staništima listovi imaju mnogo manju ljekovitost, pa na to treba pripaziti prilikom branja. Podbijel je karakterističan za ilovasta i glinasta tla i za glinasto-pješčane lapore. Zanimljivo je da je podbijel gotovo jedina biljka koja može uspjevati na čistom smeđem ugljenu; to je često vidljivo na nakupinama kod separacije ugljena u ugljenokopima.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se cvjetne glavice sa što kraćom peteljkom (Flores Farfarae) i to u ožujku i travnju. Brati je najbolje u početnom stadiju cvatnje, a rascvjetale se cvjetne glavice ne smiju sabirati. Cvjetovi se suše na suncu ili na toplom mjestu u vrlo tankom sloju. Osim cvjetnih glavica sabiru se potpuno izrasli listovi bez peteljke (Folia Farfarae), i to u svibnju i prvoj polovini mjeseca lipnja. Listovi se suše u hladu na prozračnom mjestu, najbolje pojedinačno rašireni, a sabiru se samo zdravi i nenagriženi listovi, bez smeđih mrlja. Za pripremu čaja upotrebljava se mješavina od cvjetova i listova. Ako se u ljekarni kupuju cvjetovi i listovi odvojeno, uzme se oboje i dobro se izmiješa.

Ljekovite i djelotvorne tvari: cvjetovi i listovi sadrže biljnu sluz, tanin, gorku tvar i eterično ulje, nadalje kalij, natrij, kalcij, magnezij i inulin, gorki glikozid tusilagin, galne kiseline, fitosterin, kao i soli salitrene kiseline.

Ljekovito djelovanje: od najstarijih liječnika starog vijeka pa sve do Kneippa vlada o podbijelu jednoglasno mišljenje da je on "protiv svih prsnih bolesti" (Mattioli). Podbijel sprečava upale, a postojeće upale dovodi do brzog ozdravljenja. Nadalje je podbijel od izvanrednog ljekovitog djelovanja za rastvaranje sluzi. On se primjenjuje s izvanrednim uspjehom kod promuklosti, katara ždrijela, bronhitisa, nadušljivosti, upale porebrice, bronhalne astme, a i kod početne tuberkuloze pluća. Zato se i cvjetovi i listovi nalaze u svim tzv. prsnim čajnim mješavinama. Soli salitrene kiseline, sadržane u podbijelu, čine ga vrlo prikladnim za dimne inhalacije kod kroničnog bronhitisa ili kod nestanka zraka kod astmatičnih napadaja. Soli utječu na sluznicu nepca da postane glatka i klizava, pa bronhalna sluz lakše izlazi. Listovi i cvjetovi podbijela smatraju se od davnina sredstvom za čišćenje krvi i služe za liječenje skrofuloze. Kod vanjske primjene treba svježe listove stucati. Uvarak od listova u obliku obloga primjenjuje se kod upale vena, čira potkoljenice (ulcus cruris), opekotina, crvenog vjetra i svih upala i oteklina, čak se i čirevi zlokobne naravi mogu uspješno liječiti uz primjenu sredstava za čišćenje krvi. Za pripremu čaja uzimaju se 2 čajne žlice za 1 šalicu oparka i piju se 2-3 šalice zaslađene šećerom ili, još bolje, medom. Uzima se i svježe istiješteni sok zelenih listova, pomiješan s medom i to dnevno 1 do 2 jedaće žlice.

Listovi i cvjetovi u službenoj su upotrebi te se nalaze u popisu lijekova koji se moraju nalaziti u ljekarni (farmakopeja).

Prsni čaj za izlučivanje sluzi (lakše iskašljavanje): pomiješaju se jednaki dijelovi:

listova i cvjetova podbijela 
divizme (br. 154) 
plućnjaka (br. 118) 
trpuca (br. 108).

Od te mješavine uzmu se 2 čajne žlice za 1 šalicu s dodatkom meda. Pije se toplo, u gutljajima, 3 šalice dnevno, a priprema se u obliku čajnog oparka.

Čajna mješavina za upalu prsiju i upalu porebrice:

50 g listova i cvjetova podbijela 
50 g listova koprive (br. 150) 
30 g cvjetova kamilice (br. 89) 
20 g sjemena aniša (br. 104).

Od te mješavine uzmu se 4 čajne žlice za dnevnu količinu od 3 šalice, pripremi se ujutro, zasladi medom i tokom dana pije toplo i u gutljajima.

Primjena u pučkoj medicini: iz listova podbijela priprema se sirup koji je najbolje primijeniti kod plućnih bolesti. U tu svrhu puni se zemljani lonac naizmjence prst debelim slojem listova i nepročišćenog šećera dok lonac ne bude pun do ruba. Preko noći se sadržaj slegne, pa se nadopuni na isti način. To se još nekoliko puta ponovi, do trećeg dana, dok konačno lonac ne bude do ruba napunjen. Sada se lonac zatvori (ili staklena posuda za kiseljenje krastavaca odnosno, stakleni balon) sa 2-3 sloja jakog pergament-papira ili polivinilske folije. Nakon toga se u vrtu na zaštićenom mjestu iskopa dublja rupa u koju se položi napunjena posuda. Na posudu se još stavi daščica i nakon toga nasipa zemlja. Mjesto se radi lakšeg nalaženja označi štapićem. Jednakomjerna toplina zemlje djeluje da sada listovi prođu proces vrenja. Nakon 8 tjedana se posuda iskopa, a sadržaj iz posude istiješti kroz čistu lanenu krpu.

Tako dobiveni sirup od podbijela se prokuha, ohladi i napuni u boce sa širokim grlom te se prema upotrebi uzima žlicom više puta dnevno.

Kod glavobolje stavljaju se na čelo listovi podbijela i to s pustenom, donjom stranom lista, ovo se češće ponavlja.

Kod bolova u uhu, kaplje se u uho kap po kap svježe istiješteni sok iz listova. Kod upale vena priprema se iz svježe stucanih listova podbijela i svježeg slatkog vrhnja, masti slična masa, kojom se češće na dan premažu upaljena mjesta. Budući da mladi listovi sadrže mnogo vitamina C, listovi se u proljeće dodaju tzv. proljetnoj salati.

U francuskoj pučkoj medicini oduvijek se podbijel cijeni kao vrlo dobar prirodni lijek protiv skrofuloze. Francuski liječnici, Bodard i Dechamps, iskušali su i znanstveno istraživali taj pučki način liječenja i našli su u podbijelu specijalan lijek protiv skrofuloze.

U južnonjemačkoj pučkoj medicini primjenjuje se tu i tamo i korijen podbijela, a pripisuje mu se djelovanje na izlučivanje znoja. U tu se svrhu uzima u prah zdrobljeni korijen na vrhu noža s malo medne vode. Ako puno stojite i noge vam otiču, položile na noge zelene listove podbijela ili kupajte noge u laganom uvarku podbijelovih listova.

Iz cvjetova podbijela priprema se tinktura koja se uzima kod prekomjerne sluzi, uzrokovane katarom. Tinktura se izrađuje tako da se šaka cvjetova stavi kroz 6 do 8 tjedana na močenje u vinsku žestu ili jaku prepečenu rakiju, a onda se ocijedi. Prema stupnju katara, dnevno se uzima 3 do 5 puta po 8 do 10 kapi na komadiću šećera.

Napomena: podbijel se u određenom stadiju razvitka, a naročito od vremena kada su se izgubili cvjetovi, može prilikom sabiranja zamijeniti s dosta raširenom biljkom: Petasites officinalis Moench. (Petasistes hybridus L. Fl. Wett.) — repuh. Repuh se razlikuje od podbijela ne samo po cvijetu nego i po veličini listova, no kada su listovi repuha još mladi, oni su s donje strane dlakavi, slično, kao i podbijelovi, no kasnije se ta dlakavost porastom listova izgubi. O toj okolnosti treba vodili računa prilikom sabiranja podbijelova lista.