Hren

Preporučuje se protiv začepljenja krvnih žila, kašlja, bronhitisa, astme, reume, potiče izlučivanje mokraće (djelotvoran je protiv izlučivanja bjelančevina u mokraći i mokraćnih kamenaca), jača cijeli organizam i djeluje nadražujuće. Hren je moćno sredstvo protiv skorbuta, pospješuje mokrenje i iskašljavanje. Preporučuje se i za liječenje bljedila, slabokrvnosti, malaksalosti, rahitičnosti, TBC limfnih žlijezda.


"Švedski recept" za reumatizam i vodene bolesti:


Izribati korijen hrena, navlažiti ga vodom u kojoj ima malo octa. Zatim, sve to preliti uzavrelim mlijekom. Kad se mlijeko ugruša, obrati surutku i svaki dan popiti čašicu-dvije.
Vrlo je djelotvoran sirup od hrena koji se priprema tako da se korijen hrena nareže na tanke kolutiće koji se zatim slože na gazu napetu preko posude. Na kolutiće se posipa debeo sloj šećera u prahu. U posudu ispod gaze kaplje sirup koji se daje bolesniku jednu do dvije velike žlice dnevno prije jela.
Za plućne bolesnike koristan je čaj od 10 grama korijena na dva dcl kipuće vode. Nakon što se naribani hren prelije ključalom vodom, pustite da odstoji pet minuta, procijediti i piti ga 2-3 puta dnevno po jednu šalicu.
U vanjskoj primjeni naribani ili narezani korijen u vrućim oblozima ublažava bol. Preporučuje se protiv lumbaga, ishijasa, bolova u želucu i trbuhu, te protiv migrene. U tu svrhu valja na bolesno mjesto staviti što tanje kriške svježeg korijena ili pripremiti oblog od naribanog korijena, zajedno s korom.
Pije li se 3-4 tjedna po 3 puta dnevno jedna mala šalica mlijeka u kojem se namakao naribani korijen hrena, organizam se svestrano čisti.
Kod glavobolje i kihanja pomaže duboko disanje para hrena pomiješanog s vinskim octom.
Protiv umora i teškog disanja pomaže jedna žlica naribanog hrena s žlicom meda, svako jutro natašte, tijekom jednog mjeseca.

Grah

 
Grah je jedna od najpopularnijih superhrana na svijetu – i to s dobrim razlogom. Pun je snažne kombinacije proteina, vlakana, vitamina i minerala koji pomažu ljudima da ostanu zdravi, ili da se bore protiv postojećih bolesti.

Igrao je ključnu ulogu u razvoju civilizacije već tisućama godina. Drevni egipćani su ga sadili još i prije Tutankhamuna, a jeli su ga drevni grci u Evropi i indijanci u Americi. O grahu se pisalo i u najstarijim pronađenim zapisima na svijetu.

Grah je sjeme biljke Phaseolus vulgaris iz porodice mahunarki koja sadrži više od 13.000 vrsta povrća, i koja je druga po redu kada je u pitanju prehrana ljudi – odmah poslije žitarica.

Šta se sve krije u grahu?

Različite vrste graha sadrže različite nivoe hranjivih tvari, ali generalno, grah je izuzetno bogat vlaknima – samo jedna šalica kuhanog graha zadovolji našu dnevnu potrebu. (Ovisno o vrsti, na 100 g graha dolazi od 5 do 8,6 grama vlakana.)

Obojene vrste graha su posebno bogate antioksidansima. Grah je također bogat i izoflavonima, spojevima koji su slični strukturi estrogena koji proizvodi organizam. Kada se antioksidansi kombinuju sa izoflavonima, oni čine moćan spoj koji spriječava nekoliko vrsta tumora, smanjuje rizik od srčanih bolesti, poboljšava kosti i zdravlje prostate, a također je poznato i da olakšavaju simptome menopauze.

Pored gore navedenih, grah sadrži proteine, složene ugljikohidrate, važne vitamine i minerale, kao što su folna kiselina, mangan, kalij, željezo, fosfor, bakar i magnezij. Proteini u grahu pomažu mišićima u našem tijelu, a ‘složeni ugljikohidrati pružaju stalni izvor energije.

Crni grah privlači posebnu pažnju znanstvenika. Nedavna istraživanja su pokazala da crni grah nudi posebnu podršku zdravlju probavnog sistema, a posebno debelog crijeva. Druga istraživanja vezana za ovu vrstu graha su pokazala da namakanje u vodi prije kuhanja smanjuje nadutost za čak 30%.

Crni grah je prepun hranjivih tvari, kao što su molibden, skup kemikalija neophodan za normalno zdravlje, pun je vitamina B9, vlakana, triptofana (esencijalna aminokiselina u ljudskoj prehrani), mangana, proteina, magnezija, vitamina B1, fosfora i željeza.

 Zašto ispuštamo gasove poslije graha?

Kada pojedete porciju ukusnog graha, on odlazi u vaše tanko crijevo. Ovaj organ će rastaviti grah na sitne dijelove i izdvojiti sve supstance koje tijelo može iskoristiti. Proteine će pretvoriti u peptide i aminokiseline, masti u masne kiseline i glicerol, a neke ugljikohidrate u šećer. Ovi se sastojci zatim apsorbiraju kroz crijevni zid i postaju gorivo za tijelo.

Ali nije sve tako jednostavno. U grahu se nalaze i vlakna koja se zovu oligosaharidi, a koja se sastoje od tri do pet molekula šećera povezanih zajedno na takav način da ih tijelo ne može probaviti ili apsorbirati.

Oligosaharide naše tijelo samo ne može rastvoriti, ali zato mogu bakterije koje žive u crijevima. Nakon što navale na ovu besplatnu gozbu, njihova metabolička aktivnost proizvodi plinove, a među njima i metan. Prilikom kuvanja graha dodajte malo lovorovog lista ili kima i ne brinite ;)

Grožđice

Grožđice su visokoenergetski i malo mastan zalogaj koji u svakom trenutku može nadoknaditi izgubljenu energiju. Mali paketići grožđica jednostavni su za primjenu, gotovo se nikada ne kvare i dostupni su tokom cijele godine. Grožđice su jedan od top sastojaka u kolačima i raznim drugim slatkišima.

Sočna naborana kožica

Poznato je da voće i u svježem i u suhom stanju najčešće nosi isti naziv, ali u slučaju suhog oblika grožđa ovo pravilo ne važi. Jedinstveni naziv - grožđice, potiče od latinske riječi racemus, što znači nakupina boba ili bobica.

Grožđice nastaju dehidracijom grožđa, bilo sušenjem na suncu, bilo mehaničkim procesom sušenja u sušarama. Sočno meso bobica šećernog okusa okružuje naborana kožica. Boja im varira, od tamnosmeđe s primjesom ljubičaste do svijetlih vrsta. Najbolje grožđice potiču od grožđa muškat.

Najstariji zapisi pokazuju da su se grožđice proizvodile u Perziji i Egiptu. Osim toga, stari Rimljani toliko su ih cijenili da su njima ukrašavali oltare na kojima su prinosili žrtve bogovima, koristili su ih kao sredstvo plaćanja, ali i kao nagrade za pobjednike sportskih priredbi.

Grožđice se mogu jesti samostalno ili sa sirom, orašastim plodovima, te zobenim pahuljicama. Slažu se sa jelima od riže i couscousa, a kolače dodatno aromatizuju. Vodeći svjetski proizvođači grožđica danas su Kalifornija, Australija, Turska, Grčka, Iran i Čile. Iako se za hranu koja je slatka i ljepljiva poput grožđica smatra da je štetna jer uzrokuje propadanje zuba, novije istraživanje dokazalo je upravo suprotno. Fitohemikalije prisutne u grožđicama suzbijaju rast bakterija u usnoj šupljini odgovornih za nastanak karijesa i bolesti zubnog mesa. Osim što pomažu u održanju zdravlja zuba, one uglavnom sadrže fruktozu i glukozu, a ne saharozu, koja je glavni krivac za bolesti usne šupljine. Pored toga, uz suhe šljive i marelice, grožđice spadaju u voće s najvećim udjelom antioksidanata. Preporučuju se osobama koje boluju od osteoporoze, u terapijama estrogenom kod žena u menopauzi i često se primjenjuju kao dodatak prehrani za popravljanje krvne slike.

Jogurt

Jogurti koji sadrže žive bakterije su jako zdravi, a tome su razlog probiotici koji štite tijelo od štetnih bakterija, uzimajući im sve resurse neophodne za uspijevanje

Jogurt je mlijeko sa dodacima kulture bakterija. Kako bi dobile energiju, bakterije jedu šećer iz mlijeka, a luče mliječnu kiselinu, koja potom zgrušava mlijeko.
Jogurti koji sadrže žive bakterije su jako zdravi, a tome su razlog probiotici koji štite tijelo od štetnih bakterija, uzimajući im sve resurse neophodne za uspijevanje.
Jogurt se od davnina koristi kao lijek za više namjena, ali su tek u posljednjih 10-15 godina znanstvenici otkrili koliko je zapravo koristan jogurt.
Jogurt može uništiti gljivicu Candidu albicans, koja živi u vagini i ako se razmnoži može izazvati svrbež i peckanje.
Kod žena koje imaju problema sa čestim infekcijama mokraćnih putova , jogurt može biti od velike pomoći. Finski znanstvenici su otkrili da žene koje jedu tri mliječna obroka dnevno (jogurt ili sir), puno rjeđe obolijevaju od mokraćnih infekcija, nego žene koje ne jedu često mliječne proizvode.
Samo dvije čaše jogurta na dan mogu uvelike povećati razinu gama interferona, koji pomaže imunološkom sustavu čovjeka u borbi protiv mikroba.
Kada kupujete jogurt, najbolje je birati onaj na kojem piše „bio“, „aktiv“ ili „živo“, kako biste bili sigurni da taj jogurt sadrži više živih organizama koji konzumiranjem štite zdravlje čovjeka i birajte jogurte kojima ne ističe uskoro rok trajanja.
Za osobe koje ne vole jogurt preporuča se uzimanje probiotičkih napitaka.

Kokice

Znanstvena studija sa Sveučilišta Scranton u Pennsylvaniji je dokazala kako su kokice hranjivije od voća i povrća, piše Gizmodo.com

Nemojte se bojati jesti kokice i osjećati nakon tog grižnju savjest; one ne spadaju pod 'brzu hranu' već imaju više antioksidansa i vlakana nego većina vrsta povrća i voća, vele autori studije. "Kokice su savršen zrnati obrok koji nije prerađen. Sve druge žitarice prolaze postupak prerade, obogaćuje se drugim sastojcima. Jedna porcija kokica zadovoljava 70 posto dnevnih potreba ljudskog tijela za žitaricama", izjavio je znanstvenik Joe Vinson.

Kokice su bogate antioksidansom polifenolom, zdravije ih je pripraviti na pari, jer one za mikrovalnu pećnicu i one pripravljene u loncu imaju dvostruko više kalorija.

Odličan razlog da jedete ljuto

 Ljubitelji ljutih začina uživat će zbog rezultata novog istraživanja. Sastojci ljutih paprika djeluju na niz faktora koji direktno utječu na zdravlje naših krvnih žila i srca.

Istraživači sa Sveučilišta Hong Kong ustanovili da ljuti sastojci čili paprika mogu spustiti krvni tlak i smanjiti razinu kolesterola.

Tim se posebno fokusirao na djelovanje grupe tvari koje su poznate kao 'kapsaicinoidi' - dijelove čilija koji daju ljutinu.

Autor studije dr. Zhen-Yu Chen kaže: 'Naše istraživanje je dodalo nove dokaze i proširilo naše znanje o djelovanju sastojaka čilija i djelovanju na rad srca. Sad imamo jasniji i detaljniji portret utjecaja na gene i druge mehanizme koji utječu na kolesterol i zdravlje krvnih žila.'

Odlično djelovanje ljutih sastojaka

Samo ispitivanje se provodilo na hrčcima kojima su davali prehranu bogatu kolesterolom. No, životinjama su davali i različite doze kapsaicinoida.

Čili paprike imaju prirodne sastojke koje ih štite od štetočina i zato su tako ljute. Kad ih zagrizete, kapsinoidi se razliju po ustima i izazivaju nelagodu. Za razliku od ljudi, ptice ne grizu već progutaju cijelo sjemenje i izbacuju putem izmeta raznoseći ga.

Kod hrčaka je uočeno da ljute tvari snižavaju razine lošeg kolesterola, smanjujući skupljanje kolesterola u tijelu te potičući njegovu razgradnju i izbacivanje iz organizma. Kapsaicinoidi blokiraju i djelovanje gena koje potiču kontrakciju arterija. Blokiranjem gena, mišići se opuštaju te omogućuju bolju cirkulaciju krvi u srce i druge organe.

'Zaključili smo da kapsaicinoidi utječu na niz faktora povezanih sa zdravljem srca i krvnih žila', rekao je dr. Chen zaključivši: 'Ali mi u svakom slučaju ne potičemo da se ljudi pretrpavaju čilijem. Dobra prehrana je stvar ravnoteže. Čili može biti dobar dodatak prehrani, ali ne može zamijenit propisane lijekove.'

Proso

Proso je žitarica poreklom iz Azije, gde se još uvek redovno upotrebljava za ljudsku ishranu, pored pirinča. Iako je proso izuzetno lako za uzgajanje i uspeva čak na onim zemljištima gde druge žitarice ne rastu, danas je neopravdano retko na trpezi Evropljana i uglavnom se koristi za ishranu ptica i stoke. Zlatnožuto zrno prosa spada u one namirnice koje su nekada činile sastavni deo ishrane našeg naroda. Čak je, kako piše Veselin Čajkanovic u knjizi “Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama” – nekada bilo glavna hrana. Kasnije su ga potisnuli pšenica i naročito kukuruz, pa su na ove dve biljke prenesena verovanja i običaji ranije vezivani za proso. 

Po starim srpskim verovanjima, proso je dobro protiv zlih duhova i veštica, pa se tako ugrađivalo u temelje - nađeno je u razvalinama naših starih gradova i utvrđenja. Njime se posipala stoka, ali i kokoške, da bi bolje nosile jaja. Onaj koga pojure veštice, branio se tako što bi iza sebe prosuo proso, da bi dobio na vremenu, jer veštice navodno vole da skupljaju rasuto zrno. Evo i jedne zanimljivosti za udavače: proso se preporučivalo naročito mladim devojkama, koje bi ga posejale oko plota i tri puta ponavljale: “Koliko ovde prosa i proštaca, onoliko me prosilo prosilaca!”

Ali nije samo naš narod veličao ovo sićušno zrno. Stari Kinezi smatrali su proso za jednu od pet svetih biljaka (pored soje, pirinča, pšenice i ječma) i jedući ga, osećali su povezanost sa božanskim svetom. Grčki filosof Pitagora, preporučivao ga je za jačanje zdravlja i imuniteta. Hunski kralj Atila hranio je svoje počasne goste isključivo kašom od prosa. 

E sad ovo može nekome da izgleda kao zanimljivost iz istorije, ali hej: Proso is not dead! Tako barem poručuju trendovi u savremenoj zdravoj ishrani. Ispostavilo se na kraju da narod i nije bio tako glup i lakoveran kad je smišljao sve ove priče. Ako kao veštice modernog doba shvatite razne boleštine, ili vas proganjaju zli duhovi svaki put kad stanete na vagu, onda je proso idealna hrana za vas kao savremenog čoveka! Ako ste single, mozete čak i da prospete koje zrno oko kuće, ako baš zelite da poput naših starih prizovete budućeg partnera (činite to do mile volje, jer proso je jeftin - 100 din/kg), ali bilo bi bolje da ga skuvate i pojedete. Naime, zna se da proso ulepšava i obnavlja organizam.

Nutricionsti tvrde da zaista blagotvorno deluje, pre svega na želudac, slezinu i gušteraču, ali preporučuje se i onima koji piju antibiotike, zato što pomaže obnavljanje crevne flore. Zbog znatnih količina vitamina (E, provitamin A, vitamin B, niacin) proso efikasno ulepšava naš ten, kosu i nokte. Takođe, dobro je za malokrvne osobe, jer ima puno magnezijuma i gvožđa. Od ukupno 4 % masnoće u prosu, čak 2/3 čine nezasićene masne kiseline, dakle one koje su dobre za nas organizam. Proso ima i zavidan broj kalorija, oko 320 na 100g – ali bez brige, kada ova količina nabubri tokom kuvanja, dobija se obilata količina hrane, koja će vas dugo držati sitim. 

Proso se sprema isto, ili čak jednostavnije u odnosu na beli pirinač. Ne morate da ga trebite i ruku na srce – ima bolji ukus. O tome koliko je zdravije od belog pirinca, koji se od žitarica u našim domaćinstvima najčešće koristi, izlišno je govoriti. Iako se za ljudsku ishranu prosu skida prva, spoljna crna ljuska, koja je nejestiva i ima 53 % celuloze, proso spada u integralne namirnice i koristi se redovno u makrobiotici, kao hrana i lek. Zbog kratkog vremena pripremanja u odnosu na intergalni pirinač, idealno je za one koji nemaju vremena, a žele zdravo da se hrane. Kupuje se u svim bolje snabdevenim prodavnicama zdrave hrane. Ponekad su u ponudi i gotovi deserti od prosa sa voćem ili ekspandirano proso (po principu kokica), kao zanimljiva zamena za kornflejks i musli. 

Mmm, ako ste ogladneli, krajnje je vreme da pređete sa teorije na praksu. Obucite kecelju i na posao! I ne mrštite se - nije uopšte teško, skoro kao kad pravite pire iz kesice, samo što na kraju dobijete mnooogo zdraviji obrok!

PRE KUVANJA:

Pre svakog kuvanja, bitno je da proso isperete, jer će se tako manje peniti tokom kuvanja. To ćete uraditi ovako: sipate proso u šerpu, nalijete ga hladnom vodom, promešate i pažljivo odlijete tečnost. Slobodno odlijte i zrnca koja plivaju na površini, jer su bajata. Ponovite postupak 5-6 puta i gotovo!

OSNOVNI RECEPT:

Osnovni recept je zaista jednostavan, kao za pirinač: isperite jednu količinu prosa, sipajte ga u šerpu, prelijte sa dve količine hladne vode, posolite i kuvajte dok ne provri. Onda smanjite temperaturu na najniži stepen i kuvajte polupoklopljeno, bez mešanja, oko 15 minuta. Kad ispari sva voda, proso rastresite kineskim štapicem ili tankim nožem (bolje je nego da ga “muljate” kašikom i tako napravite gnjeckavu kašu).Ostavite otklopljeno da se prohladi. Ovako pripremljeno proso je zdrav i jednostavan prilog uz šta god već jedete (meso, tofu, povrće).

PROSOTO:

Ako volite rižoto, volećete i prosoto! Možete ga, kao čuveni italijanski specijalitet od pirinča, pripremiti na hiljadu načina, u zavisnosti od onoga što nudi pijaca i vaš frižider u datom trenutku. Nadamo se da uvek imate crnog i belog luka? OK, onda ih iseckajte i propržite na ulju (maslinovom ili susamovom). Usitnite iI drugo povrće koje imate (bundeva, šargarepa, paškanat, celer, pečurke), pa dodajte luku i posolite. Kad se to prodinsta, dodajte isprano proso, malo propržite sve zajedno i nalijte tri puta više vode. Posolite, dodajte začin po vašoj želji (biber, origano, bosiljak) i kuvajte dok ne provri. Smanjite temperaturu i kuvajte polupoklopljeno 15 do 20 minuta. Kad ispari sva voda, isključite i ostavite otkopljeno da se prohladi.

PLJESKAVICE OD PROSA:

Prokuvajte 500 ml vode uz dodatak kašičice vegete ili kocke za supu (ako možete, najbolje je da koristite domaći bujon umesto vode i ovih instant proizvoda). Isperite 150 g prosa i dodajte u supu. Kuvajte oko 10 minuta. Smanjite temperaturu na najniži stepen i kuvajte još 20 minuta, polako, da se zrna raskuvaju. Kad ispari sva voda i kad se proso prohladi, umešajte 150 g kačkavalja (možete da izostavite potpuno ovaj sastojak ako postite) i vezu sitno seckanog peršuna. Napravite rukama pljeskavice, uvaljajte ih u prezle i pržite na vrelom ulju oko 5 minuta sa svake strane.

DESERT:

Kuvajte isprano proso u tri do četiri dela vode (ili obranog mleka), uz dodatak par zrnaca krupne morske soli, malo kosovog brasna, sušenog voća (grožđa, kajsija, smokava) ili svežeg voća isečenog na kockice (jabuke, kruške ili banane). Kada se zrna raskuvaju, sipajte u činijice i pospite krupno seckanim orasima, bademima ili lešnicima (najbolje kratko prepečenim u šerpici bez dodatka ulja, tek da porumene i zamirišu). Ako volite mnogo slatko, prelijte sve medom ili malteksom (ječmenim sladom).

ČORBE, SUPE:

Ako volite krem čorbe, dodajte malo prosa na početku, da bi se do kraja kuvanja raspalo i tako zgusnulo tečnost – zdravije je od zaprške sa brašnom. Proso možete da dodate i umesto testenine – 15 minuta pred kraj kuvanja supe ili čorbe. Kako god da uradite, ne možete da pogrešite – rezultat je uvek zdrav i ukusan!

PROJA OD PROSA:

Pre nego što je kukuruz počeo da se jede u Srbiji, proja se pravila od prosa. Evo jednog recepta koji miri staro i novo: izmešajte istu količinu skuvanog prosa (osnovni recept) i projinog brašna. Dodajte soli, malo ulja i vode, da se dobije retko testo, kao kad se pravi obična proja. Razlijte testo po nauljenom plehu i stavite da se peče na 150 stepeni, oko15 minuta, a zatim na 180 stepeni do kraja (oko pola sata ili dok ne porumeni). Ovako pripremljena proja je mnogo slađa i lakša za stomak od uobičajene.

Zaista  je čudesno sredstvo za lečenje bubrega. Mnogi tvrde da im je proso pomoglo da zaborave na probleme sa bubrezima. U narodnoj medicini se koristi kao prirodni lek za lečenje urolitijaze (stvaranje kamena u mokraći i urotraktu).  Efikasno čisti bubrege, eliminiše pesak i sluz, uklanja sitno kamenje iz bubrega i bešike, pomaže kod ženskih bolesti i leči cistitis.