Seboroični dermatitis je često benigno oboljenje, koje pogađa uglavnom muškarce u 20-im i 30-im godinama života. Promjene, ukoliko su izražene, mogu značajno da remete svakodnevni život i da narušavaju izgled oboljelog. Ovo uporno oboljenje se, ipak, u najvećem broju slučajeva može staviti pod kontrolu.
Seboroični dermatitis svrab srvenilo ljuštenje uha
Izgled i najčešća lokalizacija seboroičnog dermatitisa
Definicija I Etiologija Seboroičnog Dermatitisa
Dok je etiologija manje poznata, te se uzročnik samo nagađa, klinička slika seboroičniog dermatitisa je veoma jasna i karakteristična, a terapija najčešće daje zadovoljavajuće rezultate.
Seboroični dermatitis (Dermatitis seborrhoica) je pruriginozno (svrbi) oboljenje kože u područjima gde se obilno luči sebum (loj). Imajući u vidu da djeca do puberteta nemaju sposobnost da luče loj, onda je jasno da najčešće ovo oboljenje počinje u 20-im godinama života. Moguće je, doduše, da novorođenče razvije sličnu kliničku sliku, ali samo u prva dva mjeseca života, jer tada je još uvijek pod uticajem majčinih androgenih hormona.
seboroični dermatitis najčešća lokalizacija
Najčešće lokalizacije seboroičnog dermatitisa
Lojne žlijezde su najprisutnije u području vlasišta (kapilicijum), na čelu, obrazima, bradi, na ušnim školjkama, iza uha, na prednju strani grudnog koša, te između lopatica. Ovo si, takođe, i najčešća mjesta javljanja ovog oboljenja.
Međutim, nekada se seboroični dermatitis može javiti i u predjelu genitalija, te perianalno. Dugotrajan svrab, masna koža, perutanje, pucanje kože, može navoditi na ovu dijagnozu, te ne bi trebalo olako isključiti mogućnost da se u tom slučaju upravo radi o ovom oboljenju.
Nekada je teško razlikovati SD intimne regije tijela od gljivičnog oboljenja (tinea cruris, jock rash) ili od dishidroze.
Pretpostavljeni uzročnik je gljivica Pityrosporum ovale, ali definitivne potvrde za to nema. Zna se, zasigurno, da je povećano lučenje loja zaslužno za ovo oboljenje.
Klinička Slika Seboroičnog Dermatitisa
Dermatitis seborrhoica se prezentuje kao crvenkasta, masna regija na koži navedenih predjela. Promjena svrbi i peruta se.
Najčešći simptom je svrab, dok od znakova dominira relativno jasno ograničeno, slabije izraženo crvenilo kože, perutanje. Bitno je zapaziti da je koža u tom području masna, te da su ljuspice žućkaste. Potrebno je obratiti i pažnju na lokalizaciju promjene. Gore navedene regije su predilekciona mjesta za razvijanje seboroičnog dermatitisa.
Iako se oboljenje javlja češće kod muškaraca, moguća je pojava i kod žena. Kod žena se češće javlja na licu te u ušnom kanalu, dok kod muškaraca na kapilicijumu i retroaurikularno.
Razlikovati seboroični dermatitis od ekcema, kojeg takođe karakteriše svrab kože i perutanje.
Varijacije Seboroičnog Dermatitisa
Gore opisana klinička slika i lokalizacija je najčešća, ali postoje i blaga odstupanja.
Ukoliko se slične promjene jave na slobodnoj ivici kapaka, postavljanje dijagnoze je otežano zbog male površine zahvaćene kože i velikog broja drugih mogućih oboljenja. Ovaj vid oboljenja: Blepharitis seborroica se, takođe, javlja kod osoba koje imaju poremećaj lučenja loja (masnu kožu), u istoj dobnoj skupini, svrab je glavni simptom i pronalaze se žućkaste masne ljuspice oko baze trepavica. Na koži ruba kapaka, mogu se vidjeti teleangiektazije (proširenja kapilara).
Nekada se SD javlja bez upalne reakcije, pa koža nije crvena, već bijela. To je, najčešće, slučaj sa lokalizacijom na tjemenu. Tada govorimo o peruti (pityriasis sicca capitis).
Liječenje Seboroičnog Dermatitisa. Postoji Li Efikasna Terapija?
U većini slučajeva, promjene se povuku ubrzo nakon započinjanja terapije. No, treba imati u vidu da se promjene često vraćaju, te da je za uspjeh terapije jako važna i dijeta.
Seboroični dermatitis je hronično kožno oboljenje.Bezopasno, ali pacijentu naporno i neugodno. Rekli smo da je glavni uzrok pojačan rad lojnih žlijezda. Mi ne posjedujemo terapijske mjere koji bi smanjile lučenje loja, ali posjedujemo lijekove koji će spriječiti posljedice.
Najbitnije je znati šta uzrokuje pojačan rad lojnih žlijezda. To je konzumiranje alkohola, ljuta i prezačinjena hrana, vruća jela, cigarete, kozmetička sredstva (puderi, korektori, masne kreme). Liječenja nema bez redukovanja ovih provokativnih faktora! Mnogi griješe misleći da hidratantne krema (Nivea, Bekutan, Pavlovićeva mast) pomažu. NE! One samo još više maste kožu. Puderi, kreme s cinkom i talkom isušuju kožu, te refleksno povećavaju lučenje sebuma. Treba ih izbjegavati.
Kada se pobrinete da ste izbacili iz upotrebe sve gore navedeno, onda možete poleti s korištenjem sljedićih medikamenata:
Antimikotične kreme (Nystatin, Ketokonazol, Kansen) značajno redukuju promjene na koži kod seboroičnoh dermatitisa.
Ispiranje bornom kiselinom (3% rastvor) djeluje povoljno na promjene. Borna kiselina je antisepttik (sprečava sekundarnu infekciju bakterijama), ali djeluje i antiinflamatorno (smanjuje upalu, smiruje kožu i otklanja svrab).
Topikalni kortikosteroidi (Sinoderm, Hydrocortizon) su definitivno najjači lijekovi kada je ova bolest u pitanju. Treba ih koristiti s oprezom i nikako bez konsultacije s porodičnim ljekarom. Neoprezna i nekontrolisana upotreba topikalnih KS mogu dovesti do razvijanja veoma ozbiljnih dermatitisa. Da ne spominjem moguće posljedice ukoliko ste sami postavljali dijagnozu, pa koristili KS za neko oboljenje kod koga je definitivno ova terapija jedno veliko NE.
Mycoseb (antimikotični rastvor u vidu šampona) je odličan za terapiju seboroičnog dermatitisa na tjemenu i u intimnim predjelima.
Terbinafin (Mycocur) je antimikotik u obliku 1% kreme i u obliku tableta sa 250mg terbinafina. Pokazao se odličnim za tretman seboroičnog dermatitisa. Mycocur nije potrebno kombinovati sa drugim lijekovima, već sam dovodi do potpunog povlačenja pojava već za 2 sedmice. Terapija terbinafinom treba da traje oko 6 sedmica.
Seboroični dermatitis svrab srvenilo ljuštenje uha
Izgled i najčešća lokalizacija seboroičnog dermatitisa
Definicija I Etiologija Seboroičnog Dermatitisa
Dok je etiologija manje poznata, te se uzročnik samo nagađa, klinička slika seboroičniog dermatitisa je veoma jasna i karakteristična, a terapija najčešće daje zadovoljavajuće rezultate.
Seboroični dermatitis (Dermatitis seborrhoica) je pruriginozno (svrbi) oboljenje kože u područjima gde se obilno luči sebum (loj). Imajući u vidu da djeca do puberteta nemaju sposobnost da luče loj, onda je jasno da najčešće ovo oboljenje počinje u 20-im godinama života. Moguće je, doduše, da novorođenče razvije sličnu kliničku sliku, ali samo u prva dva mjeseca života, jer tada je još uvijek pod uticajem majčinih androgenih hormona.
seboroični dermatitis najčešća lokalizacija
Najčešće lokalizacije seboroičnog dermatitisa
Lojne žlijezde su najprisutnije u području vlasišta (kapilicijum), na čelu, obrazima, bradi, na ušnim školjkama, iza uha, na prednju strani grudnog koša, te između lopatica. Ovo si, takođe, i najčešća mjesta javljanja ovog oboljenja.
Međutim, nekada se seboroični dermatitis može javiti i u predjelu genitalija, te perianalno. Dugotrajan svrab, masna koža, perutanje, pucanje kože, može navoditi na ovu dijagnozu, te ne bi trebalo olako isključiti mogućnost da se u tom slučaju upravo radi o ovom oboljenju.
Nekada je teško razlikovati SD intimne regije tijela od gljivičnog oboljenja (tinea cruris, jock rash) ili od dishidroze.
Pretpostavljeni uzročnik je gljivica Pityrosporum ovale, ali definitivne potvrde za to nema. Zna se, zasigurno, da je povećano lučenje loja zaslužno za ovo oboljenje.
Klinička Slika Seboroičnog Dermatitisa
Dermatitis seborrhoica se prezentuje kao crvenkasta, masna regija na koži navedenih predjela. Promjena svrbi i peruta se.
Najčešći simptom je svrab, dok od znakova dominira relativno jasno ograničeno, slabije izraženo crvenilo kože, perutanje. Bitno je zapaziti da je koža u tom području masna, te da su ljuspice žućkaste. Potrebno je obratiti i pažnju na lokalizaciju promjene. Gore navedene regije su predilekciona mjesta za razvijanje seboroičnog dermatitisa.
Iako se oboljenje javlja češće kod muškaraca, moguća je pojava i kod žena. Kod žena se češće javlja na licu te u ušnom kanalu, dok kod muškaraca na kapilicijumu i retroaurikularno.
Razlikovati seboroični dermatitis od ekcema, kojeg takođe karakteriše svrab kože i perutanje.
Varijacije Seboroičnog Dermatitisa
Gore opisana klinička slika i lokalizacija je najčešća, ali postoje i blaga odstupanja.
Ukoliko se slične promjene jave na slobodnoj ivici kapaka, postavljanje dijagnoze je otežano zbog male površine zahvaćene kože i velikog broja drugih mogućih oboljenja. Ovaj vid oboljenja: Blepharitis seborroica se, takođe, javlja kod osoba koje imaju poremećaj lučenja loja (masnu kožu), u istoj dobnoj skupini, svrab je glavni simptom i pronalaze se žućkaste masne ljuspice oko baze trepavica. Na koži ruba kapaka, mogu se vidjeti teleangiektazije (proširenja kapilara).
Nekada se SD javlja bez upalne reakcije, pa koža nije crvena, već bijela. To je, najčešće, slučaj sa lokalizacijom na tjemenu. Tada govorimo o peruti (pityriasis sicca capitis).
Liječenje Seboroičnog Dermatitisa. Postoji Li Efikasna Terapija?
U većini slučajeva, promjene se povuku ubrzo nakon započinjanja terapije. No, treba imati u vidu da se promjene često vraćaju, te da je za uspjeh terapije jako važna i dijeta.
Seboroični dermatitis je hronično kožno oboljenje.Bezopasno, ali pacijentu naporno i neugodno. Rekli smo da je glavni uzrok pojačan rad lojnih žlijezda. Mi ne posjedujemo terapijske mjere koji bi smanjile lučenje loja, ali posjedujemo lijekove koji će spriječiti posljedice.
Najbitnije je znati šta uzrokuje pojačan rad lojnih žlijezda. To je konzumiranje alkohola, ljuta i prezačinjena hrana, vruća jela, cigarete, kozmetička sredstva (puderi, korektori, masne kreme). Liječenja nema bez redukovanja ovih provokativnih faktora! Mnogi griješe misleći da hidratantne krema (Nivea, Bekutan, Pavlovićeva mast) pomažu. NE! One samo još više maste kožu. Puderi, kreme s cinkom i talkom isušuju kožu, te refleksno povećavaju lučenje sebuma. Treba ih izbjegavati.
Kada se pobrinete da ste izbacili iz upotrebe sve gore navedeno, onda možete poleti s korištenjem sljedićih medikamenata:
Antimikotične kreme (Nystatin, Ketokonazol, Kansen) značajno redukuju promjene na koži kod seboroičnoh dermatitisa.
Ispiranje bornom kiselinom (3% rastvor) djeluje povoljno na promjene. Borna kiselina je antisepttik (sprečava sekundarnu infekciju bakterijama), ali djeluje i antiinflamatorno (smanjuje upalu, smiruje kožu i otklanja svrab).
Topikalni kortikosteroidi (Sinoderm, Hydrocortizon) su definitivno najjači lijekovi kada je ova bolest u pitanju. Treba ih koristiti s oprezom i nikako bez konsultacije s porodičnim ljekarom. Neoprezna i nekontrolisana upotreba topikalnih KS mogu dovesti do razvijanja veoma ozbiljnih dermatitisa. Da ne spominjem moguće posljedice ukoliko ste sami postavljali dijagnozu, pa koristili KS za neko oboljenje kod koga je definitivno ova terapija jedno veliko NE.
Mycoseb (antimikotični rastvor u vidu šampona) je odličan za terapiju seboroičnog dermatitisa na tjemenu i u intimnim predjelima.
Terbinafin (Mycocur) je antimikotik u obliku 1% kreme i u obliku tableta sa 250mg terbinafina. Pokazao se odličnim za tretman seboroičnog dermatitisa. Mycocur nije potrebno kombinovati sa drugim lijekovima, već sam dovodi do potpunog povlačenja pojava već za 2 sedmice. Terapija terbinafinom treba da traje oko 6 sedmica.
Нема коментара:
Постави коментар