Genitalne infekcije kod žena

Genitalne infekcije su česte kod žena, tokom celog reproduktivnog perioda. Mogu biti različitog porekla, mada studije pokazuju da je najveća učestalost bakterijskih infekcija. Bakterijske vaginalne infekcije se pojavljuju usled narušavanja ravnoteže vaginalne mikroflore, i prekomernog razmnožavanja bakterija.

Najčešće vaginalne, bakterijske infekcije kod žena su izazvane ureaplazmom, mikoplazmom i hlamidijom.


Ureaplazma

Ureaplazma spada u mikoplazme, mikroorganizme koji se ne mogu podvesti ni pod bakterije ni pod viruse. Vrlo su sitne, i čine normalnu mikrofloru vagine. Za razliku od bakterija, one nemaju ćelijski zid i zahtevaju rast u živoj ćeliji. U odnosu na viruse, one se mogu kultivisati i van organizma, ali za razliku od njih, nisu otporne na antibiotike.

Pojava ureaplazme kod žena

Najčešćse se ova vaginalna, bakterijska infekcija javlja kod žena u menopauzi, zbog promene ph vrednosti u sluzokoži vagine i smanjenja vaginalne sekrecije.

Najčešća je pojava tokom letnjih, toplih meseci, kod loših higijenskih uslova, kod žena koje koriste sredstva za sprečavanje začeća.

Pojava povećanog razmnožavanja ureaplazme je indikovana kod trudnica.

Opasnost od vaginalne, bakterijske infekcije je veća kod žena sa više partnera, kao i usled nezaštićenog odnosa.

Kako se ureaplazma prenosi ?

Najčešći, ujedno i jedini put prenosa ureaplazme je polnim putem. Veća šansa za dobijanje ureaplazme je usled nezaštićenog odnosa, ili česte promene partnera. Iako osoba ne pokazuje nikakve simptome, može biti prenosilac mikoplaze na druge osobe. U slučaju pozitivnog nalaza prilikom ispitivanja na ureaplazmu, oba partnera moraju biti podvrgnuta ispitivanju i lečenju, kako bi se eventualno sprečilo dalje širenje infekcije.

Ono što se pouzdano zna je činjenica o nemogućnosti prenošenja ureaplazme putem pribora za higijenu, sanitarija, peškira, u bazenima i slično.

Simptomi koje izaziva ureaplazma

Vaginalna infekcija izazvana ureaplazmom, najčešće prolazi bez izraženih simptoma, u većini slučajeva. Simptomi koji se mogu pojaviti, a najčešće prođu zanemareni, su :

– kontinuiran, tup bol u donjem delu stomaka ili oko genitalija

– osećaj paljenja, peckanja, svraba ili bol pri mokrenju

– pojava vaginalnog sekreta u većoj količini, sa promenjenom bojom i mirisom

( na ribu )

– promena u teksturi i konzistenciji ( redak, zamućen )

– bol pri seksualnom odnosu

– vaginalno krvarenje van ciklusa

– osećaj umora i bezvoljnosti

Mikoplazma i Hlamidija

Mikoplazma i hlamidija su infekcije genitalnog porekla, koje se karakterišu kao asimptomatska, bakterijska i polno prenosiva bolest. Ovaj vid vaginalne, bakterijske infekcije retko se javlja samostalno. Uglavnom je pratilac drugih genitalnih bakterijskih infekcija.

Najčešće je propratni nalaz kod zapaljenskih infekcija grlića materice ili kod endometrioze. Ukoliko se na vreme ne otkrije i ne leči, može ostaviti dugoročne posledice po reproduktino zdravlje žene.

Kao i kod drugih bakterijskih infekcija, mikoplazmoza i hlamidioza genitalnog porekla prolaze bez simptoma. Međutim, u nekim slučajevima mogu se javiti :

– vaginalni svrab, osećaj pečenja, žarenja

– bol pri mokrenju

– bol u donjem delu stomaka

– krvarenje van ciklusa

– promena izgleda, mirisa vaginalnog sekreta

Prirodno lečenje ureaplazme, mikoplazme i hlamidije

Klinički potvrđen nalaz neke od uzročnika bakterijske vaginalne infekcije, neminovno iziskuje upotrebu antibiotika. Najčešće su to antibiotici iz grupe tetraciklina i eritromicin.

Upotreba antibiotika je neophodna, ali poznavajući prirodu antibiotika, koji usled duže primene, mogu dovesti do narušavanja normalne mikroflore u organizmu, poželjno je u lečenju vaginalnih, bakterijskih infekcija uključiti i prirodne preparate na biljnoj bazi.

Oni su prirodni načini za izlečenje od upornih i dugotrajnih vaginalnih infekcija. Ne ostavljaju štetne posledice i ne remete prirodni balans kao što to rade antibiotici.

Biljni preparati kao prirodni lekovi protiv ureaplazme, mikoplazme i hlamidije

Beli luk – najjednostavniji i prilično efikasan metod u prirodnom lečenju bakterijskih infekcija vaginalnog porekla. U ovom slučaju, najbolje je pojesti dnevno 4 – 5 čena belog luka. Beli luk je prirodni antibiotik. Drugi način je da se čen belog luka zavije u malo gaze i u vidu tampona aplicira vaginalno. Držati par sati, a onda ga izvaditi.
Eterično ulje čajevca – dostupno je u prodavnicama zdrave hrane. Poseduje jako antibakterijsko svojstvo. Dovoljno je par kapi staviti u vodu za ispiranje. Jedina mana je što može da gori.
Jabukovo sirće – je prirodno kiselo jedinjenje koje vraća kiseli ph vaginalnoj sredini. Ujedno ima i jako antibakterijsko svojstvo na ceo organizam. Recept za primenu jabukovog sirćeta – sipati šolju jabukovog sirćeta u kadu punu vode. Ležati u kadi narednih 15-20 minuta.
Ječam – uzeti kašiku ječma u zrnu, staviti u litar vode i kuvati 10-15 minuta. Nakog toga, procediti i piti. On može smanjiti osećaj peckanja i upale.
Neven – skuvati čaj od nevena u malo vode. Čistu krpu natopiti ovim čajem i koristiti spolja. Otklanja upalu, smiruje peckanje.
Ehinacea – je dobar imunostimulator. Važna je kod bakterijskih infekcija.
Listovi kupusa – narodni lek koji otlanja osećaj svraba i bola u genitalnom području. Listove kupusa sitno iseckati, zaviti u gazu i staviti ih u donji veš. Prenoćiti sa tim.
Piskavica ili grčko seme – kašičicu semena staviti u malo vode i ostaviti preko noći. Piti ovu vodu dva jutra na prazan stomak. Piskavica je dobra kod održavanja normalne hormonske ravnoteže i posledično deluje na stanje mikroflore genitalnog trakta.
Kurkuma – kao prah se rastvara u mleku i pije se.
Ulje kedra – može se nakapati u vodu za kupanje, zajedno sa malo soli. Otklanja svrab, crvenilo i peckanje.Brusnica – može se piti kao čaj ili sveži sok. Ima jako antibakterijsko dejstvo.
Vodonik peroksid i Borna kiselina – se primenjuju isključivo spolja ! Nisu namenjeni za unutrašnju upotrebu ! Koriste se kao dezificijensi genitalne regije.
Kratki saveti u pogledu ishrane i higijene u borbi protiv vaginalnih infekcija

1. Jogurt – fermentisan mlečni proizvod, koji će povratiti kiselu sredinu vaginalnoj sluzokoži, i umnožiti dobre probiotičke bakterije. Bakterija po imenu Lactobacillus acidophilus se nalazi u jogurtu, i kao probiotik će povratiti vašu normalnu vaginalnu mikrofloru u normalu. To je prijateljska bakterija organizma, i prirodni probiotik.
Svakodnevno unosite kroz hranu dovoljne količine vitamina E i vitamina C. Povećajte unos citrusa, povrća, svežih namirnica, koštunjičavog voća ( orasi, lešnici, bademi ).
Vitamin E se nalazi u hrani kao što je brokoli, spanać, kivi. Veoma je važan u održavanju imunog sistema organizma.

Vitamin C unosite kroz sveže ceđene sokove, kroz sok od brusnice ili borovnice. Time ćete povratiti normalnu kiselost u vašem genitalnom traktu i biti zaštićeni od ureaplazme, mikoplazme i hlamidije.

Folna kiselina – je veoma važna u borbi protiv bakterijskog vaginitisa. Pomaže u jačanju imuniteta, značajna je za normalan razvoj ploda. Ona se nalazi u spanaću, žitaricama.
Izbegavajte hranu koja je bogata šećerima – beli hleb, testenine, peciva, slatkiše. Time se pogoršava već uznapredovala bakterijska infekcija, iz razloga što bakterije “vole“ slatko i mnogo se brže tada razmnožavaju. Koristite integralne hlebove, pirinač u svakodnevnoj ishrani.
Zasićene masti, poput slanih grickalica, mesa, jaja, mleko, puter treba izbegavati, jer su studije pokazale usku povezanost sa pojavom vaginalnih infekcija. One umanjuju imunitet, menjaju kiseli ph u vaginalnoj sluzokoži, samim tim dozvoljavaju razmnožavanje “ loših “ bakterija.
Nezasićene masne kiseline su poželjne. Nalaze se u ribi i hladno ceđenim uljima.

Izbegavajte nošenje tesne, uske odeće, koja steže. Vodite računa o ličnoj higijeni i intimnoj higijeni. Koristite sredstva kojim ćete imati zaštićen odnos. Nosite pamučni donji veš, nikako sintetiku. Ne koristite previše sapune, parfemisana sredstva jer time se narušava optimalan ph sluznice.

Laneno Seme

LANENO SEME UPOTREBA
Laneno seme sa jogurtom je prava blagodet za naš organizam, a naročito za probavni trakt:poboljšava varenje,čisti creva od štetnih materija,eliminiše sluz,ubrzava metabolizam i omekšava stolicu.Za tu namenu preporučuju se isključivo mleveni lan i jogurt,kao prirodna terapija kod zatvora i velika pomoć za lečenje hemoroida.To nije jedina zdravstvena korist koje nam pružaju semenke lana,ima ih puno više i u ovom tekstu daćemo nekoliko odličnih recepata…

LANENO SEME KAO LEK 
Neki naučnici laneno seme smatraju najmoćnijom namirnicom na svetu. Postoji mnoštvo dokaza koji govore u prilog tome da konzumiranje semenki lana smanjuje rizik od nastanka srčanih bolesti, karcinoma, šloga i dijabetesa. U svom sastavu lan ima mnoštvo korisnih materija (vitamine E i B , kalcijum,magnezijum,kalijum, selen ,cink, fosfor…), ali za njegovu lekovitost naročito su značajni:Lignini – fitoestrogeni koji imaju antioksidansna svojstva i pokazuju dobre efekte u lečenju hormonski zavisnih tumora.Vlakna – U sastav lanenog semena ulaze rastvorljiva i nerastvorljiva vlakna, blagotvorna za probavu, zdravlje creva, održavanje idealne telesne težine i regulaciju holesterola…Omega 3 masne kiseline – dobre masti koje dokazano sprečavaju bolesti srca i krvnih sudova. Ove kiseline i lignini smanjuju upalu koja prati Parkinsonovu bolest, artritis i astmu, blokirajući lučenje određenih protivupalnih agensa. Ovo je od velike važnosti i za one koji redovno vežbaju, jer se ovako smanjuje upala mišića i ujedno skraćuje vreme oporavka.Zahvaljujući pozitivnom dejstvu vlakana na digestivni trakt, reguliše crevnu floru koju ujedno i obnavlja, eliminišući toksine iz organizma naročito se preporučuje laneno seme protiv zatvora. Na taj način kontroliše telesnu težinu i smanjuje osećaj gladi. Na želudac deluje oblažući njegovu sluzokožu, te smanjuje probleme s povećanom kiselinom.Osim toga, semenke lana su korisne za zdravlje kose i kože, a mogu ublažiti i bolove u grudima za vreme menstruacije.Lekari često preporučuju laneno seme kao lek za miome – u vidu dodatne terapije i prevencije.Pozitivno deluju na nervni i imunološki sistem (ublažavaju alergije i simptome lupusa), igraju važnu ulogu u metabolizmu kalcijuma i imaju blag diuretički efekat.Uvek treba jesti mleveni lan, kao dodatak doručku od žitarica ili jogurtu, a može se koristiti i lanena sluz, koja se dobija dvanaestočasovnim natapanjem semenki u vodi. Sluz se nakon toga procedi i popije. Ovo je odlično za regeneraciju želudačne sluzokože i pokretanje probave.

LANENO SEME SA JOGURTOM RECEPT
Ako muku mučite sa opstipacijom i zatvorom ,laneno seme sa jogurtom vam može itekako pomoći da ubrzate metabolizam i regulišete vašu probavu.Osim što ih pokreće,ono i umiruje nervozna creva,tako da je za probavu prava blagodet.Ovaj jednostavan a zdrav recept možete pripremati svako jutro.Umesto jogurta se može koristiti i domaći kefir,postićićete slične,pa čak i bolje rezultate.Ukoliko imate cele semenke lana,sameljite ih neposredno pred konzumaciju.Ako ste već nabavili gotovo mleveno laneno seme,čuvajte ga van domašaja svetla ,zatvorenog na tamnom i hladnom mestu,jer u suprotnom postoji velika verovatnoća da će užegnuti.Sa celim semenkama nije takav slučaj,mogu duže potrajati a da ne užegnu,ali opšta preporuka je da i njih držite zatvorene u frižideru.Podelićemo sa vama još jedan koristan savet,iz našeg ličnog iskustva.Ako kupujete mleveni lan,nikad ne uzimajte prevelike količine istog,jer jednom kad se kesica otvori,treba da se potroši za najduže tri sedmice,jer u suprotnom rizikujete da se pokvari.Stoga ,ako planirate biti jedini kozument ovih semenki,kupite manje pakovanje,da bi ste ga potrošili na vreme.Još jedna napomena: neke osobe imaju alergiju na laneno seme ,ako ga još nikako niste koristiti,povedite i o tome računa.

Čokolada

Čokolada pomaže u smirivanju kroničnog kašlja

Još jedan od mnogih razloga zašto biste si češće trebali priuštiti slatko zadovoljstvo čokolade jest i nedavno istraživanje Britanskog nacionalnog zdravstvenog servisa koje potvrđuje kako čokolada pomaže u smirivanju kroničnog kašlja.

Istraživanja o utjecaju teobromina na kašalj

U spomenutom istraživanju, 300 Britanaca s izraženim problemom nadražajnog i suhog kašlja bili su liječeni gorkim alkaloidom iz kakaa – teobrominom, tijekom 14 dana. Dnevna doza teobromina kojoj su bili podvrgnuti pacijenti iznosila je 1000 mg. Rani rezultati pokazali su olakšanje i smanjenje kašlja kod 60% pacijenata.

U drugoj studiji provedenoj od strane londonskog Nacionalnog Instituta za srce i pluća otkriveno je da teobromin blokira djelovanje senzora u mozgu koji potiču kašalj. Blokiranje senzornih živaca zaustavlja učestali refleks kašlja. Studija je pokazala veću učinkovitost teobromina u odnosu na kodein u liječenju kroničnog  kašlja.

Teobromin iz kakaa

Teobromin je gorki alkaloid deriviran iz kakaa, također poznat kao i ksanteoza. Osim u čokoladi, teobromin se nalazi i u drugim prehrambenim proizvodima koji sadrže kakao te u listićima čaja. Količina teobromina u kakao prahu varira od 2 do 10%. Mnogo veće koncentracije su u tamnim čokoladama u odnosu na mliječne.

Količina teobromina na 100 g tamne, nezaslađene čokolade iznosi oko 1600 mg, a na 100 g tamne, zaslađene čokolade oko 500 mg, dok u mliječnoj čokoladi iznosi samo oko 200 mg.

Teobromin se u modernoj medicini koristi od početka 20. stoljeća. Zbog svog diuretičkog učinka i svojstva vazodilatacije ili proširenja krvih žila, koristi se za snižavanje visokog krvnog tlaka. Osim teobromina, čokolada je i vrijedan izvor fitokemikalija, antioksidanasa i polifenola koji imaju niz povoljnih utjecaja na zdravlje i opću kondiciju čovjeka.

No, ipak čokolada nije trajno rješenje, budući da je velika vjerojatnost povratka kašlja, nakon prestanka ''čokoladne terapije''. Ukoliko vas muči suhi, nadražajni kašalj, red ili dva čokolade dnevno može olakšati simptome, no ukoliko se kašljanje pojačava, remeti san ili vas ometa u dnevnim aktivnostima, ne odgađajte posjet liječniku.

Izvor: Zanimljivosti u prolazu

Čokolada, osobito ona s velikim udjelom kakao mase, namirnica je koja sadrži neke tvari koje su do sada bile nepoznanica, a pomaže nam da u trenucima kad od hrane tražimo "povrat dobrog raspoloženja" upravo to i dobijemo. Smatra se odgovornom za stimuliranje dobrog raspoloženja, odnosno potiče stvaranje serotonina (hormona "dobrog raspoloženja") u našem organizmu. On je taj koji nakon obroka u nama izaziva osjećaj ugode. Nakon konzumiranja čokolade u našem se organizmu oslobađaju endorfini. Te se tvari nazivaju još i unutrašnjim ili endogenim opijatima jer imaju prirodni smirujući i antidepresivni učinak.

Čokolada sadrži tonizirajuće tvari poput tanina, teobromina i kofeina.

Kofein je prisutan u vrlo malim količinama (šalica čokolade sadrži oko 10 mg, dok mala šalica crne kave sadrži 60-120 mg). Teobromin je tvar prisutna u znatno većim količinama koja djeluje kao regulator krvnog tlaka, opušta (dilatira) krvne žile srca (čime osigurava dobru opskrbu srca krvlju), aktivira izlučivanje mokraće, regulira živčani sustav i korisna je u slučajevima postojanja anemije. Razumljivo je stoga zašto u slučaju težeg fizičkog ili psihičkog napora samo mala količina čokolade postiže zapanjujući učinak na opće stanje organizma.

Poželjno je izbjegavati čokoladu prije odlaska na spavanje jer može uzrokovati i pojavu nesanice.

Unatoč činjenici da je čokolada bogata masnim tvarima, ona se vrlo brzo probavlja. Kakao maslac, koji je glavna lipidna komponenta u čokoladi, asimilira se u tijelu u količini 95-98 posto. Uz to sadrži stearinsku kiselinu - zasićenu masnu kiselinu koja u jetrima brzo prelazi u oleinsku kiselinu (tzv. "dobru" mast) koju u najvećoj količini nalazimo u prirodi u maslinovu ulju. Stearinska kiselina je izuzeta iz skupine lipida koji izravno stvaraju povećane vrijednosti endogenog kolesterola. Zbog toga se osobe koje imaju problema s povećanom koncentracijom kolesterola u serumu ne moraju plašiti povremeno konzumirati manje količine čokolade. Najnovija istraživanja pokazuju da tamna čokolada, kao i kakao u prahu, za oko 10 posto povećavaju proizvodnju dobrog kolesterola (HDL) koji štiti krvne žile i na taj način pridonosi zdravlju kardiovaskularnog sustava. Dokazano je da se uzimanjem 22 g kakao praha i 16 g tamne čokolade na dan bitno smanjuje taloženje lošeg kolesterola na stijenkama krvnih žila.

Iako se smatra da je čokolada pomalo nepoželjna namirnica jer sadrži poprilično masnoća i veoma je kalorična, često se zaboravlja da sadrži znatne količine fenola. Polifenoli su glavni antioksidansi u čokoladi ili "hvatači slobodnih radikala" koji sprečavaju da kolesterol oksidira u krvi i začepi krvne žile. Također ometaju nastanak upalnih procesa u organizmu te pojavu reume, dermatitisa i astme. Znanstvenici su otkrili kako jedna "kockica" tamne čokolade sadrži jednaku količinu fenola kao i čaša crvenog vina.

Konzumiranjem manjih količina čokolade potičemo koncentraciju i jačamo svoje intelektualne i psihičke sposobnosti.

Potrebno je istaknuti da čokolada, ako se pretjera s njezinim unošenjem i nekontroliranim konzumiranjem, može izazvati sasvim suprotne učinke, a kao prvi se manifestiraju razdražljivost ili potištenost. Kao posljedica pretjeranog unosa javljaju se simptomi lagane intoksikacije. Razumljivo je ipak da takvu namirnicu treba konzumirati u umjerenim količinama i samo povremeno te je ne treba potpuno izbaciti iz prehrane.

Matična mliječ

Matična mliječ je lučevina medonosnih pčela koja se koristi kao hrana ličinki. Luči se iz hipofaringealnih žlijezdi u glavama mladih radilica, te se koristi (s ostalim supstancama) za hranjenje ličinaka u koloniji. Uz to, ako se javi potreba za maticom, izabrana ličinka će dobivati velike količine matične mliječi kao jedini izvor hrane prva četiri dana svoga rasta. Ovo brzo, rano hranjenje aktivira razvoj matičine morfologije, što uključuje i potpuno razvijene jajnike koji su potrebni za polaganje jajašaca.
Sve ličinke u koloniji se hrane s matičnom mliječi, ali ju odrasle pčele uopće ne konzumiraju.
Zahvaljujući jedinstvenoj kombinaciji minerala, vitamina, aminokiselina i enzima, matična mliječ se ubraja među revitalizirajuću prirodnu superhranu.

Matična mliječ  je vrh pčelinjih proizvoda.
Njezina ljekovitost dotiče se svih bolesti,  mnogi je nutricionisti smatraju najsavršenijom namirnicom na svijetu. Ona liječi, hrani i revitalizira  tijelo.
Matična mliječ je poznata od davnina - dragocjena i rijetka, čuvala se kao tajna ljepote plemkinja.

Bogatstvo hranjivih sastojaka

Matična mliječ je bogat izvor minerala, vitamina, proteina i enzima.
Sadrži vitamine A, B, C, D i E, s posebno visokom koncentracijom vitamina B5 (pantotenske kiseline) i vitamina B6.
Matična mliječ je jedini prirodni izvor acetilkolina u čistom obliku. To je neurotransmiter koji omogućuje prijenos impulsa između nervnih stanica u organizmu.
Sadrži različite minerale, enzime, 18 vrsta aminokiselina kao i mnoge tvari koje sprječavaju razvoj bakterija i virusa.
Matična mliječ ima i određenu količinu još nepoznatih sastojaka koje znanost još nije odgonetnula..
Bjelančevine matične mliječi sadrže većinu aminokiselina, u sklopu kojih se nalazi i osam nezamjenjivih - valin, leucin, izoleucin, treonin, metionin, fenilalanin, triptofan i lizin.
Glavni predstavnici šećera u matičnoj mliječi su glukoza i fruktoza. One spadaju u kategoriju redukcionih šećera koje stanica može direktno apsorbirati i koristi kao energetski materijal, bez trošenja inzulina.

Sastav matične mliječi varira ovisno od godišnjeg doba, fiziološkog stanja pčela i uvjeta u kojim se čuva.

Matična mliječ se koristi u liječenju:

artritisa i reume
visokog kolesterola
kroničnog umora
impotencije i neplodnosti
oslabljenog imuniteta
stresa, depresije i tjeskobe
visokog tlaka
kožnih problema
dijabetesa
kroničnih infekcija
pretilosti

Matična mliječ obnavlja energiju i ima oporavljajući učinak na bolesne osobe. Osim toga, ublažava simptome alergije. Dakle, može regulirati imunološki sustav pomažući u smanjivanju nepotrebne autoimunološke reakcije, čime štedi imunološke ratnike za pravu borbu s rakom. 

Iako utjecaj matične mliječi nije toliko dramatičan na sve pacijente s artritisom, nju koriste zagovornici prirodnih načina liječenja. Cilj je pomoći u smanjivanju simptoma artritisa.

Matična mliječ je popularan dodatak prehrani koji koriste brojni sportaši. Oni svjedoče da im ovaj pčelinji produkt pomaže u boljem treniranju i bržem oporavku. Osim toga, matična mliječ jača imunitet i pomaže kod prehlada i respiratornih infekcija. 

Matična mliječ ima više aminokiselina i vitamina (uključujući i B12) od bilo kojeg proizvoda bogatog aminokiselinama, poput govedine, jaja ili sira. 

Važno je znati
Matična mliječ se ne smije uzimati metalnom žlicom jer metal uništava njezine vrijedne sastojke. 
U kojem je god obliku uzimali, svježu ili liofiliziranu, matičnu mliječ stavite pod jezik i pustite da se tako apsorbira i direktno uđe u krvotok. 
Osobe koje su imale transplantaciju ne smiju uzimati matičnu mliječ jer zbog njezinog imunostimulirajućeg djelovanja moguće je odbacivanje organa. 
Tijekom uzimanja matične mliječi možete dobiti proljev i osip. To se dešava zbog procesa detoksikacije i izbacivanja štetnih tvari iz organizma, a trajat će samo par dana.

Podizanje imuniteta prirodnim putem

Netko samo ponekad, a netko jako često zapadnu u stanje slabog imuniteta. Nekome je dovoljno da bude malo na propuhu i već se prehladi. Imunitet nas čuva od obolijevanja pa podizanjem imuniteta podižemo i vjerojatnost da ostanemo zdravi.

Za vas smo priredili listu s deset preporuka za podizanje imuniteta. Radi se o vrlo efikasnim metodama, ali nije nužno da ih sve primijenite. Dovoljno je da izaberete 3 metode koje vam je najlakše provesti i da ih se držite. Dobri rezultati neće izostati.

1. Pijte sok od limuna
Ovo ne govorimo zbog vitamina C. Naravno, limun obiluje vitaminom C što je dobro za imunitet, ali limun ima još jednu bitnu karakteristiku. Njegova kiselost (pH vrijednost) potiče razvoj zdravih bakterija u tijelu i štiti ga od razvoja virusa i štetnih bakterija.

Limun možete piti svježe iscijeđen, možete ga dodavati u čaj, umjesto octa u salatu, pri kuhanju… Budite kreativni.

2. Koristite prirodne sastojke za podizanje imuniteta
Spomenut ćemo dva najefikasnija. Češnjak je najjači prirodni antibiotik i dobro je barem jednom tjedno najesti se češnjaka. Sirovi češnjak bolji je od kuhanog, ali opet, kuhanjem se smanjuje miris češnjaka, a to će mnoge nagnati da ga kuhaju. Neki kupuju tablete s češnjakom u ljekarni, mi bismo ipak preporučili čisti češnjak s tržnice.

Drugi bitan prirodni sastojak za imunitet je Aloa Vera. Aloa Vera se ponekad opisuje kao čudotvorna biljka koja liječi sve bolesti. Mi ne bismo išli tako daleko, ali ju preporučujemo.

Eterična ulja također spadaju u ovu kategoriju i mogu doprinijeti jačanju obrambenog sustava.

3. Spavajte dovoljno
Svatko od nas ima drugačije potrebe za snom i zato nije moguće definirati koliko je sati sna idealno. Neke osobe trebaju samo 6 sati sna u prosjeku, a neke i do 10 sati. To ovisi i o vašoj dobi, o godišnjem dobu, o tome koliko ste fizički aktivni i o raznim drugim čimbenicima. Bitno je da se dobro naspavate. Dobar san povezan je s lučenjem hormona važnih za naše tijelo. Dobar san poboljšat će vašu sposobnost razmišljanja, popraviti vam raspoloženje, čak i uljepšati kožu (zato se kaže “beauty sleep”). Nedovoljna količina sna narušava imunitet.

4. Pijte puno vode
Postoji jedno pravilo koje kaže:

Većina glavobolja javlja se zato što ljudi jednostavno ne piju dovoljno vode.
Žeđ nije jedini znak pomanjkanja vode, glavobolja također signalizira dehidraciju. Koliko vode vam treba? Teško je točno reći jer i to ovisi o raznim čimbenicima, ali minimalno litra i pol dnevno.

5. Smanjite unos kave
Kava ima neka dobra svojstva, ona je antioksidans baš kao i čokolada. Ipak, kava izvlači vodu i minerale iz tijela. Uz kavu pijte obavezno i vodu da nadoknadite tekućinu.

6. Smanjite unos slatkog
Ukoliko ćete se držati samo jednog savjeta od ovih koje smo ponudili, neka to bude ovaj. Eliminirajte šećer iz prehrane i primijetit ćete pozitivne promjene u tijelu, postat ćete energičniji i manje ćete obolijevati.

Rafinirani šećer ima određene sličnosti s drogom, što ga više konzumirate, više ga i želite. Tako se stvara ovisnost.
Šećer naglo ulazi u krvotok, naglo podiže razinu šećera koja opet kasnije naglo pada. Taj nagli proces narušava imunitet. Neki doktori koji su svjesni problema unosa šećera ići će tako daleko da će vam prije savjetovati da prestanete unositi šećer nego da prestanete pušiti. Nemojte šećer zamijeniti umjetnim sladilima, umjetna sladila su na svoj način isto prilično štetna.

7. Konzumirajte dovoljno proteina
Proteini su građevni blokovi koji su neophodni za zdravo tijelo, za zdravi um i, naravno, za imunitet. Dijete koje propisuju smanjen unos proteina obično obiluju u ugljikohidratima.

8. Opskrbite se zalihom voća i povrća
Voće i povrće važan su izvor vitamina, minerala, antioksidansa, vlakana i enzima. Ukoliko niste u mogućnosti zdravo se hraniti vitamine možete nadoknaditi vitaminskim pripravcima. Svako voće ima drugačiji kemijski sastav, a zlatno pravilo je konzumirati voće i povrće svih boja, od bijele i žute do tamno crvene i crne.

9. Vježbajte i provodite vrijeme na svježem zraku
Danas je nažalost normalno provoditi 90% vremena u zatvorenom prostoru, domu, uredu, trgovačkom centru… Svježi zrak dobro djeluje na raspoloženje i na imunitet. Umjereno vježbanje, vožnja biciklom, trčanje i sl. također imaju jak učinak na imunitet.

10. Smanjite razinu stresa u životu, priuštite si stvari koje volite
Provodite vrijeme s prijateljima, odite na masažu, pripremite si toplu kupku. Raspoloženje i zdravstveno stanje povezani su. Lako je moguće da istovremeno osjetite nemir i grlobolju, stres i grlobolju.

Stres je važan impuls koji je, evolucijski govoreći, zaslužan da životinje pobjegnu na vrijeme kada primijete opasnost. U današnje vrijeme nema koristi od stresa u situaciji kada vam npr. netko kaže nešto ružno.
Smanjite razinu stresa kako god znate. Možda je za vas joga, meditacija, autogeni trening… Riješite li se stresa život će postati ljepši, a to će se pozitivno odraziti i na imunitet.

Đumbir. Korijen sadrži brojna nepostojana ulja koja griju tijelo i pomažu mu da se znoji, riješi problem temperature i eliminira toksine. Istovremeno pomaže u pročišćavanju dišnih putova i pluća. Također se koristi za probavne smetnje i pročišćavanje crijeva.

Med. Ovaj prirodni antibiotik s antiseptičkim svojstvima sadrži brojne vitamine i minerale odlične u borbi s infekcijama kao i u jačanju imuniteta. C, D, E vitamini, B-kompleks, propolis, samo su neki od njih. Med inače bolje djeluje upalu grla i kašalj od sirupa. Domaći med dobar je i za sezonske alergije, astmu i ostale dišne probleme.

Cayenne paprika (ljuta ili crvena paprika) generalno dobra za probavu, sadrži vitamine A, C, B kompleks, kalcij, fosfor, željezo. Djeluje protuupalno i pomaže kod artritisa. Sjajna je za općenito zdravlje čovjeka.

Acidofilus i Bifidus su probiotici - prijateljske bakterije, koje poboljšavaju našu vitalnu snagu. Obje su neophodne za optimalno zdravlje probavnog trakta, poboljšavaju imunološko stanje organizma i pospješuju stvaranje vitamina K. Dostupne su određenim mliječnim proizvodima poput jogurta ili kefira.

Imunitet

Imunološki sustav se sastoji od organa razmještenih po čitavom tijelu i stanica koje sudjeluju u imunološkim obrambenim reakcijama, koje se mogu kretati po čitavom tijelu. Organi imunološkog sustava su koštana srž, limfni čvorovi i  timus. Imunološki sustav je zapravo cijelo naše tijelo, uključujući i stanje uma.
Važno je voditi brigu o jačanju imuniteta jer snažan i učinkovit imunitet rezultira velikom otpornošću na bolesti.

Kako možete na brzinu ojačati imunitet?

Osnovni osjećaj za dobar imunitet je osjećaj zadovoljstva i sreće. Gnjev i očaj, te drugi osjećaji koji obaraju duh štete stanju našega organizma. 

Zapravo, jačanje duha, iako vrlo važno, nije sve što možemo učiniti. Pogledajte što još treba tijelo:

Redovita i zdrava prehrana

Tvornička prerađena hrana nije dobra za imunitet. Prirodna i organska hrana bogata biljnim vlaknima (uz najmanju moguću količinu šećera i bez umjetnih zaslađivača) oslobađa imunološki sustav nepotrebnog tereta. Naime, svakodnevno čišćenje tijela zbog unosa nekvalitetne i nezdrave hrane koja stvara otrove u tijelu iscrpljuje imunitet. Znači, prirodna (domaća hrana) je osnova snačnog imuniteta.
Prirodni sokovi napravljeno od namirnica iz našeg vrta
Imate li mikser ili sokovnik, redovito pripremajte sokove i napitke od voća i povrća koje je uzgojeno prirodnim putem u vrtu. Tako ćete konzumirati više hranjivih tvari i enzima, vitamina i minerala u jednom obroku nego što biste u više njih. A pripravljene sokove treba ih popiti odmah. 
Unos magnezija
Jedite hranu bogatu magnezijem. Bundeva, suncokret i sjemenke sezama, u tom redoslijedu su izvrsni izvori magnezija. Srdele i tune, špinat, brokula i kelj također su izvrstan izvor magnezija. Naime, on je bitan za preko 300 metaboličkih funkcija, uključujući i apsorpciju vitamina D3.

Probiotici

Probiotici stvaraju unutarnji ekosustav te pomažu u proizvodnji vitamina B, odbijaju sve parazite, pomažu tijelu da razgradi proteine i masti, te su važni za imunološki podršku. Početkom 20. stoljeća znanstvenici su otkrili da promjene u mikrobnoj ravnoteži u crijevima mogu spriječiti ili uzrokovati bolesti. Između ostalog, oni blokiraju patogene bakterije da u velikom broju ulaze u krvotok. Određeni probiotici neutraliziraju kancerogene nitrozamine, koji se mogu naći kod ljudi koji unose previše proteina. Probiotici kupljeni u samoposluzi mogu pomoći, ali većina probiotika umre prije nego dođe do potrošača. Izrada vlastite fermentirane hrane i pića je jeftinija i pouzdanija metoda. Dobri primjeri su kiseli kupus, čaj od kombuche (gljiva kombucha stavi se u zeleni čaj i šećer), kefir, jogurt. Oni bi trebali biti korišteni tijekom ili nakon uzimanja antibiotika. Procjenjuje se da su probiotičke bakterije uključene u rad 60 do 80 posto našeg imunološkog sustava. 

Češnjak - bijeli luk

Jedite ga sirovog uz hranu ili s medom. Češnjak je najbolji prirodni antibiotik. Čak i moderna znanstvena ispitivanja otkrivaju prirodnu snagu češnjaka, a ponekad je superioran i u odnosu na lijekove i istovremeno ne uništava probiotičke bakterije. 
Jetra je glavni organ za detoksifikaciju tijela
Izbjegavajte razne tablete protiv bolova, smanjite konzumaciju alkohola i kukuruznog (fruktoza) sladila (pročitajte sastav slatkiša i keksa koje kupujete). S druge strane bilje poput maslačka i tonik od čička pomažu u detoksikaciji i jačanju jetre. Zdrava i neopterećena jetra omogućavaju snažan imunitet ljudskog organizma.
Izbacite otrovne toksine iz limfnih čvorova uz pomoć tjelovježbe
Hodanje, trčanje ili skokovi na mini-trampolinu bit će dovoljni da se očiste limfni čvorovi. Naime, tjelesna aktivnost je jedina pumpa koja potiče kolanje limfe. Znači, svakodnevna aktivnost odnosno tjelovježba je jedan od načina kako održati snažan i učinkovit imunitet.

Hren

Preporučuje se protiv začepljenja krvnih žila, kašlja, bronhitisa, astme, reume, potiče izlučivanje mokraće (djelotvoran je protiv izlučivanja bjelančevina u mokraći i mokraćnih kamenaca), jača cijeli organizam i djeluje nadražujuće. Hren je moćno sredstvo protiv skorbuta, pospješuje mokrenje i iskašljavanje. Preporučuje se i za liječenje bljedila, slabokrvnosti, malaksalosti, rahitičnosti, TBC limfnih žlijezda.


"Švedski recept" za reumatizam i vodene bolesti:


Izribati korijen hrena, navlažiti ga vodom u kojoj ima malo octa. Zatim, sve to preliti uzavrelim mlijekom. Kad se mlijeko ugruša, obrati surutku i svaki dan popiti čašicu-dvije.
Vrlo je djelotvoran sirup od hrena koji se priprema tako da se korijen hrena nareže na tanke kolutiće koji se zatim slože na gazu napetu preko posude. Na kolutiće se posipa debeo sloj šećera u prahu. U posudu ispod gaze kaplje sirup koji se daje bolesniku jednu do dvije velike žlice dnevno prije jela.
Za plućne bolesnike koristan je čaj od 10 grama korijena na dva dcl kipuće vode. Nakon što se naribani hren prelije ključalom vodom, pustite da odstoji pet minuta, procijediti i piti ga 2-3 puta dnevno po jednu šalicu.
U vanjskoj primjeni naribani ili narezani korijen u vrućim oblozima ublažava bol. Preporučuje se protiv lumbaga, ishijasa, bolova u želucu i trbuhu, te protiv migrene. U tu svrhu valja na bolesno mjesto staviti što tanje kriške svježeg korijena ili pripremiti oblog od naribanog korijena, zajedno s korom.
Pije li se 3-4 tjedna po 3 puta dnevno jedna mala šalica mlijeka u kojem se namakao naribani korijen hrena, organizam se svestrano čisti.
Kod glavobolje i kihanja pomaže duboko disanje para hrena pomiješanog s vinskim octom.
Protiv umora i teškog disanja pomaže jedna žlica naribanog hrena s žlicom meda, svako jutro natašte, tijekom jednog mjeseca.

Grah

 
Grah je jedna od najpopularnijih superhrana na svijetu – i to s dobrim razlogom. Pun je snažne kombinacije proteina, vlakana, vitamina i minerala koji pomažu ljudima da ostanu zdravi, ili da se bore protiv postojećih bolesti.

Igrao je ključnu ulogu u razvoju civilizacije već tisućama godina. Drevni egipćani su ga sadili još i prije Tutankhamuna, a jeli su ga drevni grci u Evropi i indijanci u Americi. O grahu se pisalo i u najstarijim pronađenim zapisima na svijetu.

Grah je sjeme biljke Phaseolus vulgaris iz porodice mahunarki koja sadrži više od 13.000 vrsta povrća, i koja je druga po redu kada je u pitanju prehrana ljudi – odmah poslije žitarica.

Šta se sve krije u grahu?

Različite vrste graha sadrže različite nivoe hranjivih tvari, ali generalno, grah je izuzetno bogat vlaknima – samo jedna šalica kuhanog graha zadovolji našu dnevnu potrebu. (Ovisno o vrsti, na 100 g graha dolazi od 5 do 8,6 grama vlakana.)

Obojene vrste graha su posebno bogate antioksidansima. Grah je također bogat i izoflavonima, spojevima koji su slični strukturi estrogena koji proizvodi organizam. Kada se antioksidansi kombinuju sa izoflavonima, oni čine moćan spoj koji spriječava nekoliko vrsta tumora, smanjuje rizik od srčanih bolesti, poboljšava kosti i zdravlje prostate, a također je poznato i da olakšavaju simptome menopauze.

Pored gore navedenih, grah sadrži proteine, složene ugljikohidrate, važne vitamine i minerale, kao što su folna kiselina, mangan, kalij, željezo, fosfor, bakar i magnezij. Proteini u grahu pomažu mišićima u našem tijelu, a ‘složeni ugljikohidrati pružaju stalni izvor energije.

Crni grah privlači posebnu pažnju znanstvenika. Nedavna istraživanja su pokazala da crni grah nudi posebnu podršku zdravlju probavnog sistema, a posebno debelog crijeva. Druga istraživanja vezana za ovu vrstu graha su pokazala da namakanje u vodi prije kuhanja smanjuje nadutost za čak 30%.

Crni grah je prepun hranjivih tvari, kao što su molibden, skup kemikalija neophodan za normalno zdravlje, pun je vitamina B9, vlakana, triptofana (esencijalna aminokiselina u ljudskoj prehrani), mangana, proteina, magnezija, vitamina B1, fosfora i željeza.

 Zašto ispuštamo gasove poslije graha?

Kada pojedete porciju ukusnog graha, on odlazi u vaše tanko crijevo. Ovaj organ će rastaviti grah na sitne dijelove i izdvojiti sve supstance koje tijelo može iskoristiti. Proteine će pretvoriti u peptide i aminokiseline, masti u masne kiseline i glicerol, a neke ugljikohidrate u šećer. Ovi se sastojci zatim apsorbiraju kroz crijevni zid i postaju gorivo za tijelo.

Ali nije sve tako jednostavno. U grahu se nalaze i vlakna koja se zovu oligosaharidi, a koja se sastoje od tri do pet molekula šećera povezanih zajedno na takav način da ih tijelo ne može probaviti ili apsorbirati.

Oligosaharide naše tijelo samo ne može rastvoriti, ali zato mogu bakterije koje žive u crijevima. Nakon što navale na ovu besplatnu gozbu, njihova metabolička aktivnost proizvodi plinove, a među njima i metan. Prilikom kuvanja graha dodajte malo lovorovog lista ili kima i ne brinite ;)

Grožđice

Grožđice su visokoenergetski i malo mastan zalogaj koji u svakom trenutku može nadoknaditi izgubljenu energiju. Mali paketići grožđica jednostavni su za primjenu, gotovo se nikada ne kvare i dostupni su tokom cijele godine. Grožđice su jedan od top sastojaka u kolačima i raznim drugim slatkišima.

Sočna naborana kožica

Poznato je da voće i u svježem i u suhom stanju najčešće nosi isti naziv, ali u slučaju suhog oblika grožđa ovo pravilo ne važi. Jedinstveni naziv - grožđice, potiče od latinske riječi racemus, što znači nakupina boba ili bobica.

Grožđice nastaju dehidracijom grožđa, bilo sušenjem na suncu, bilo mehaničkim procesom sušenja u sušarama. Sočno meso bobica šećernog okusa okružuje naborana kožica. Boja im varira, od tamnosmeđe s primjesom ljubičaste do svijetlih vrsta. Najbolje grožđice potiču od grožđa muškat.

Najstariji zapisi pokazuju da su se grožđice proizvodile u Perziji i Egiptu. Osim toga, stari Rimljani toliko su ih cijenili da su njima ukrašavali oltare na kojima su prinosili žrtve bogovima, koristili su ih kao sredstvo plaćanja, ali i kao nagrade za pobjednike sportskih priredbi.

Grožđice se mogu jesti samostalno ili sa sirom, orašastim plodovima, te zobenim pahuljicama. Slažu se sa jelima od riže i couscousa, a kolače dodatno aromatizuju. Vodeći svjetski proizvođači grožđica danas su Kalifornija, Australija, Turska, Grčka, Iran i Čile. Iako se za hranu koja je slatka i ljepljiva poput grožđica smatra da je štetna jer uzrokuje propadanje zuba, novije istraživanje dokazalo je upravo suprotno. Fitohemikalije prisutne u grožđicama suzbijaju rast bakterija u usnoj šupljini odgovornih za nastanak karijesa i bolesti zubnog mesa. Osim što pomažu u održanju zdravlja zuba, one uglavnom sadrže fruktozu i glukozu, a ne saharozu, koja je glavni krivac za bolesti usne šupljine. Pored toga, uz suhe šljive i marelice, grožđice spadaju u voće s najvećim udjelom antioksidanata. Preporučuju se osobama koje boluju od osteoporoze, u terapijama estrogenom kod žena u menopauzi i često se primjenjuju kao dodatak prehrani za popravljanje krvne slike.

Jogurt

Jogurti koji sadrže žive bakterije su jako zdravi, a tome su razlog probiotici koji štite tijelo od štetnih bakterija, uzimajući im sve resurse neophodne za uspijevanje

Jogurt je mlijeko sa dodacima kulture bakterija. Kako bi dobile energiju, bakterije jedu šećer iz mlijeka, a luče mliječnu kiselinu, koja potom zgrušava mlijeko.
Jogurti koji sadrže žive bakterije su jako zdravi, a tome su razlog probiotici koji štite tijelo od štetnih bakterija, uzimajući im sve resurse neophodne za uspijevanje.
Jogurt se od davnina koristi kao lijek za više namjena, ali su tek u posljednjih 10-15 godina znanstvenici otkrili koliko je zapravo koristan jogurt.
Jogurt može uništiti gljivicu Candidu albicans, koja živi u vagini i ako se razmnoži može izazvati svrbež i peckanje.
Kod žena koje imaju problema sa čestim infekcijama mokraćnih putova , jogurt može biti od velike pomoći. Finski znanstvenici su otkrili da žene koje jedu tri mliječna obroka dnevno (jogurt ili sir), puno rjeđe obolijevaju od mokraćnih infekcija, nego žene koje ne jedu često mliječne proizvode.
Samo dvije čaše jogurta na dan mogu uvelike povećati razinu gama interferona, koji pomaže imunološkom sustavu čovjeka u borbi protiv mikroba.
Kada kupujete jogurt, najbolje je birati onaj na kojem piše „bio“, „aktiv“ ili „živo“, kako biste bili sigurni da taj jogurt sadrži više živih organizama koji konzumiranjem štite zdravlje čovjeka i birajte jogurte kojima ne ističe uskoro rok trajanja.
Za osobe koje ne vole jogurt preporuča se uzimanje probiotičkih napitaka.

Kokice

Znanstvena studija sa Sveučilišta Scranton u Pennsylvaniji je dokazala kako su kokice hranjivije od voća i povrća, piše Gizmodo.com

Nemojte se bojati jesti kokice i osjećati nakon tog grižnju savjest; one ne spadaju pod 'brzu hranu' već imaju više antioksidansa i vlakana nego većina vrsta povrća i voća, vele autori studije. "Kokice su savršen zrnati obrok koji nije prerađen. Sve druge žitarice prolaze postupak prerade, obogaćuje se drugim sastojcima. Jedna porcija kokica zadovoljava 70 posto dnevnih potreba ljudskog tijela za žitaricama", izjavio je znanstvenik Joe Vinson.

Kokice su bogate antioksidansom polifenolom, zdravije ih je pripraviti na pari, jer one za mikrovalnu pećnicu i one pripravljene u loncu imaju dvostruko više kalorija.

Odličan razlog da jedete ljuto

 Ljubitelji ljutih začina uživat će zbog rezultata novog istraživanja. Sastojci ljutih paprika djeluju na niz faktora koji direktno utječu na zdravlje naših krvnih žila i srca.

Istraživači sa Sveučilišta Hong Kong ustanovili da ljuti sastojci čili paprika mogu spustiti krvni tlak i smanjiti razinu kolesterola.

Tim se posebno fokusirao na djelovanje grupe tvari koje su poznate kao 'kapsaicinoidi' - dijelove čilija koji daju ljutinu.

Autor studije dr. Zhen-Yu Chen kaže: 'Naše istraživanje je dodalo nove dokaze i proširilo naše znanje o djelovanju sastojaka čilija i djelovanju na rad srca. Sad imamo jasniji i detaljniji portret utjecaja na gene i druge mehanizme koji utječu na kolesterol i zdravlje krvnih žila.'

Odlično djelovanje ljutih sastojaka

Samo ispitivanje se provodilo na hrčcima kojima su davali prehranu bogatu kolesterolom. No, životinjama su davali i različite doze kapsaicinoida.

Čili paprike imaju prirodne sastojke koje ih štite od štetočina i zato su tako ljute. Kad ih zagrizete, kapsinoidi se razliju po ustima i izazivaju nelagodu. Za razliku od ljudi, ptice ne grizu već progutaju cijelo sjemenje i izbacuju putem izmeta raznoseći ga.

Kod hrčaka je uočeno da ljute tvari snižavaju razine lošeg kolesterola, smanjujući skupljanje kolesterola u tijelu te potičući njegovu razgradnju i izbacivanje iz organizma. Kapsaicinoidi blokiraju i djelovanje gena koje potiču kontrakciju arterija. Blokiranjem gena, mišići se opuštaju te omogućuju bolju cirkulaciju krvi u srce i druge organe.

'Zaključili smo da kapsaicinoidi utječu na niz faktora povezanih sa zdravljem srca i krvnih žila', rekao je dr. Chen zaključivši: 'Ali mi u svakom slučaju ne potičemo da se ljudi pretrpavaju čilijem. Dobra prehrana je stvar ravnoteže. Čili može biti dobar dodatak prehrani, ali ne može zamijenit propisane lijekove.'

Proso

Proso je žitarica poreklom iz Azije, gde se još uvek redovno upotrebljava za ljudsku ishranu, pored pirinča. Iako je proso izuzetno lako za uzgajanje i uspeva čak na onim zemljištima gde druge žitarice ne rastu, danas je neopravdano retko na trpezi Evropljana i uglavnom se koristi za ishranu ptica i stoke. Zlatnožuto zrno prosa spada u one namirnice koje su nekada činile sastavni deo ishrane našeg naroda. Čak je, kako piše Veselin Čajkanovic u knjizi “Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama” – nekada bilo glavna hrana. Kasnije su ga potisnuli pšenica i naročito kukuruz, pa su na ove dve biljke prenesena verovanja i običaji ranije vezivani za proso. 

Po starim srpskim verovanjima, proso je dobro protiv zlih duhova i veštica, pa se tako ugrađivalo u temelje - nađeno je u razvalinama naših starih gradova i utvrđenja. Njime se posipala stoka, ali i kokoške, da bi bolje nosile jaja. Onaj koga pojure veštice, branio se tako što bi iza sebe prosuo proso, da bi dobio na vremenu, jer veštice navodno vole da skupljaju rasuto zrno. Evo i jedne zanimljivosti za udavače: proso se preporučivalo naročito mladim devojkama, koje bi ga posejale oko plota i tri puta ponavljale: “Koliko ovde prosa i proštaca, onoliko me prosilo prosilaca!”

Ali nije samo naš narod veličao ovo sićušno zrno. Stari Kinezi smatrali su proso za jednu od pet svetih biljaka (pored soje, pirinča, pšenice i ječma) i jedući ga, osećali su povezanost sa božanskim svetom. Grčki filosof Pitagora, preporučivao ga je za jačanje zdravlja i imuniteta. Hunski kralj Atila hranio je svoje počasne goste isključivo kašom od prosa. 

E sad ovo može nekome da izgleda kao zanimljivost iz istorije, ali hej: Proso is not dead! Tako barem poručuju trendovi u savremenoj zdravoj ishrani. Ispostavilo se na kraju da narod i nije bio tako glup i lakoveran kad je smišljao sve ove priče. Ako kao veštice modernog doba shvatite razne boleštine, ili vas proganjaju zli duhovi svaki put kad stanete na vagu, onda je proso idealna hrana za vas kao savremenog čoveka! Ako ste single, mozete čak i da prospete koje zrno oko kuće, ako baš zelite da poput naših starih prizovete budućeg partnera (činite to do mile volje, jer proso je jeftin - 100 din/kg), ali bilo bi bolje da ga skuvate i pojedete. Naime, zna se da proso ulepšava i obnavlja organizam.

Nutricionsti tvrde da zaista blagotvorno deluje, pre svega na želudac, slezinu i gušteraču, ali preporučuje se i onima koji piju antibiotike, zato što pomaže obnavljanje crevne flore. Zbog znatnih količina vitamina (E, provitamin A, vitamin B, niacin) proso efikasno ulepšava naš ten, kosu i nokte. Takođe, dobro je za malokrvne osobe, jer ima puno magnezijuma i gvožđa. Od ukupno 4 % masnoće u prosu, čak 2/3 čine nezasićene masne kiseline, dakle one koje su dobre za nas organizam. Proso ima i zavidan broj kalorija, oko 320 na 100g – ali bez brige, kada ova količina nabubri tokom kuvanja, dobija se obilata količina hrane, koja će vas dugo držati sitim. 

Proso se sprema isto, ili čak jednostavnije u odnosu na beli pirinač. Ne morate da ga trebite i ruku na srce – ima bolji ukus. O tome koliko je zdravije od belog pirinca, koji se od žitarica u našim domaćinstvima najčešće koristi, izlišno je govoriti. Iako se za ljudsku ishranu prosu skida prva, spoljna crna ljuska, koja je nejestiva i ima 53 % celuloze, proso spada u integralne namirnice i koristi se redovno u makrobiotici, kao hrana i lek. Zbog kratkog vremena pripremanja u odnosu na intergalni pirinač, idealno je za one koji nemaju vremena, a žele zdravo da se hrane. Kupuje se u svim bolje snabdevenim prodavnicama zdrave hrane. Ponekad su u ponudi i gotovi deserti od prosa sa voćem ili ekspandirano proso (po principu kokica), kao zanimljiva zamena za kornflejks i musli. 

Mmm, ako ste ogladneli, krajnje je vreme da pređete sa teorije na praksu. Obucite kecelju i na posao! I ne mrštite se - nije uopšte teško, skoro kao kad pravite pire iz kesice, samo što na kraju dobijete mnooogo zdraviji obrok!

PRE KUVANJA:

Pre svakog kuvanja, bitno je da proso isperete, jer će se tako manje peniti tokom kuvanja. To ćete uraditi ovako: sipate proso u šerpu, nalijete ga hladnom vodom, promešate i pažljivo odlijete tečnost. Slobodno odlijte i zrnca koja plivaju na površini, jer su bajata. Ponovite postupak 5-6 puta i gotovo!

OSNOVNI RECEPT:

Osnovni recept je zaista jednostavan, kao za pirinač: isperite jednu količinu prosa, sipajte ga u šerpu, prelijte sa dve količine hladne vode, posolite i kuvajte dok ne provri. Onda smanjite temperaturu na najniži stepen i kuvajte polupoklopljeno, bez mešanja, oko 15 minuta. Kad ispari sva voda, proso rastresite kineskim štapicem ili tankim nožem (bolje je nego da ga “muljate” kašikom i tako napravite gnjeckavu kašu).Ostavite otklopljeno da se prohladi. Ovako pripremljeno proso je zdrav i jednostavan prilog uz šta god već jedete (meso, tofu, povrće).

PROSOTO:

Ako volite rižoto, volećete i prosoto! Možete ga, kao čuveni italijanski specijalitet od pirinča, pripremiti na hiljadu načina, u zavisnosti od onoga što nudi pijaca i vaš frižider u datom trenutku. Nadamo se da uvek imate crnog i belog luka? OK, onda ih iseckajte i propržite na ulju (maslinovom ili susamovom). Usitnite iI drugo povrće koje imate (bundeva, šargarepa, paškanat, celer, pečurke), pa dodajte luku i posolite. Kad se to prodinsta, dodajte isprano proso, malo propržite sve zajedno i nalijte tri puta više vode. Posolite, dodajte začin po vašoj želji (biber, origano, bosiljak) i kuvajte dok ne provri. Smanjite temperaturu i kuvajte polupoklopljeno 15 do 20 minuta. Kad ispari sva voda, isključite i ostavite otkopljeno da se prohladi.

PLJESKAVICE OD PROSA:

Prokuvajte 500 ml vode uz dodatak kašičice vegete ili kocke za supu (ako možete, najbolje je da koristite domaći bujon umesto vode i ovih instant proizvoda). Isperite 150 g prosa i dodajte u supu. Kuvajte oko 10 minuta. Smanjite temperaturu na najniži stepen i kuvajte još 20 minuta, polako, da se zrna raskuvaju. Kad ispari sva voda i kad se proso prohladi, umešajte 150 g kačkavalja (možete da izostavite potpuno ovaj sastojak ako postite) i vezu sitno seckanog peršuna. Napravite rukama pljeskavice, uvaljajte ih u prezle i pržite na vrelom ulju oko 5 minuta sa svake strane.

DESERT:

Kuvajte isprano proso u tri do četiri dela vode (ili obranog mleka), uz dodatak par zrnaca krupne morske soli, malo kosovog brasna, sušenog voća (grožđa, kajsija, smokava) ili svežeg voća isečenog na kockice (jabuke, kruške ili banane). Kada se zrna raskuvaju, sipajte u činijice i pospite krupno seckanim orasima, bademima ili lešnicima (najbolje kratko prepečenim u šerpici bez dodatka ulja, tek da porumene i zamirišu). Ako volite mnogo slatko, prelijte sve medom ili malteksom (ječmenim sladom).

ČORBE, SUPE:

Ako volite krem čorbe, dodajte malo prosa na početku, da bi se do kraja kuvanja raspalo i tako zgusnulo tečnost – zdravije je od zaprške sa brašnom. Proso možete da dodate i umesto testenine – 15 minuta pred kraj kuvanja supe ili čorbe. Kako god da uradite, ne možete da pogrešite – rezultat je uvek zdrav i ukusan!

PROJA OD PROSA:

Pre nego što je kukuruz počeo da se jede u Srbiji, proja se pravila od prosa. Evo jednog recepta koji miri staro i novo: izmešajte istu količinu skuvanog prosa (osnovni recept) i projinog brašna. Dodajte soli, malo ulja i vode, da se dobije retko testo, kao kad se pravi obična proja. Razlijte testo po nauljenom plehu i stavite da se peče na 150 stepeni, oko15 minuta, a zatim na 180 stepeni do kraja (oko pola sata ili dok ne porumeni). Ovako pripremljena proja je mnogo slađa i lakša za stomak od uobičajene.

Zaista  je čudesno sredstvo za lečenje bubrega. Mnogi tvrde da im je proso pomoglo da zaborave na probleme sa bubrezima. U narodnoj medicini se koristi kao prirodni lek za lečenje urolitijaze (stvaranje kamena u mokraći i urotraktu).  Efikasno čisti bubrege, eliminiše pesak i sluz, uklanja sitno kamenje iz bubrega i bešike, pomaže kod ženskih bolesti i leči cistitis.